Viktor Orban u nedjelju je osvojio četvrti četverogodišnji mandat i time učvrstio svoju vladajuću poziciju u Mađarskoj. Njegova stranka Fidesz, u suradnji s demokršćanskim KDNP-om, osvojila je 53,29 posto glasova, što joj je bilo dovoljno za 135 od 199 zastupničkih mjesta u parlamentu. Mađarska je opozicija pokušala ujedinjenim blokom od šest stranaka različitih političkih svjetonazora "galvanizirati" biračko tijelo, ali doživjeli su potop. Orban je iskoristio zbivanja u zemlji i susjedstvu te odnio premoćnu pobjedu.
"Očekivao sam da će Orban pobijediti, posebice kad je počeo rat u Ukrajini, jer je to mobiliziralo puno Mađara u smislu straha od neizvjesnosti, sigurnost je bila u pitanju, kao i opskrba energentima, a znamo svi da je Orban blizak Putinu. Općenito se uvijek ljudi okupe oko svog vodstva, ali nemojmo zaboraviti jednu stvar. Prošle je godine uloženo više od pet milijardi eura u privredu. Bez obzira što očekuje inflaciju, njihova privreda relativno dobro stoji, ali ja sam očekivao da će pobjeda biti manje uvjerljiva nego što jest. Očekivao sam da neće biti ni dvotrećinska, kao što je bila prošla", komentirao je za Net.hr bivši saborski zastupnik Laburista, analitičar i aktivni pratitelj dešavanja u Srednjoj Evropi, Jaroslav Pecnik.
Ovaj kritičar tvrdi da politika Viktora Orbana da su na njegov ostanak na vlasti utjecale dvije stvari: rat u Ukrajini, ali i činjenica da se opozicija skupila u veliku koaliciju šest stranaka različitih političkih svjetonazora, što je u konačnici rezultiralo da dio tradicionalnih birača tih stranaka nije izašao na izbore. "Govore im da će Mađarska dobiti euro i odreći se forinte. Što će biti s energijom ako se Putin naljuti? To su bili neki razlozi pada opozicije", dodao je Pecnik.
Orban je tu pobjedu znao proslaviti. Najprije je poručio da je pobjeda "tako velika da se vidi i s Mjeseca, a i iz Bruxellesa 100 posto", a zatim i nabrojio popis neprijatelja koji su stali na put njegovom trijumfu i mađarskom uspjehu.
"Moram svakako istaknuti da su velike međunarodne organizacije bile protiv nas. Možemo im samo poručiti: svaki cent koji su dali mađarskoj ljevici je novac bačen kroz prozor. Pobjeda će ostati zapamćena do kraja našeg života jer sada je trebalo pobijediti neprijatelje; ljevicu u zemlji i ljevicu u inostranstvu, medije vani, Sorošev novac, čak i ukrajinskog predsjednika. Toliko neprijatelja nikad nismo imali. Ali ne postoji novac koji nas može zaustaviti ako smo složni", poručio je Orban u svom pobjedničkom govoru i sablaznio inostrane promatrače.
Politički analitičar Davor Gjenero kaže kako je to neugodno iznenađenje. "Očekivalo se da je ovo zatezanje odnosa Mađarske i Ukrajine, koje se događalo tokom kampanje, generirano neriješenim odnosima između dvije zemlje, ali da je, prije svega, to stvar taktičke prirode. Time što je premijer Orban predsjednika Zelenskog izdignuo na razinu protivnika ravnog njegovu arhineprijatelju Georgeu Sorosu se pokazuje da je veliko pitanje hoće li Mađarska iskoristiti priliku koju je imala", komentira Gjenero.
Poljska je, primjera radi, shvatila da je potreban radikalan zaokret u njihovoj politici, pa je primanjem miliona izbjeglica iz Ukrajine postala predvodnicom evropske solidarnosti, iako je ranije imala problema zbog kršenja vladavine prava, ali i nekih osnovnih sloboda. Mađarska još od 2018. trpi suspenziju određenih prava, po članu 7. ugovora o EU zbog manipulacije medijima i kršenja ljudskih prava, pogotovo LGBT zajednice. Mađarski premijer, čini se tu lekciju nije naučio, pa je paralelno s izborima održan i referendum o tome što se o homoseksualizmu smije govoriti u obrazovnim institucijama. Analitičari, tako i Pecnik, smatraju kako je to samo još jedno sredstvo motivacije birača.
"Ovo je njegova velika pobjeda i pobjeda iliberalne ili autokratske demokratije, koliko god je ta dva pojma teško povezati. Orban u svom pobjedničkom govoru trijumfira i poručuje Uniji: 'Evo, gledajte. Vi ste prigovarali za sve to, a ja sam dobio povjerenje svojih građana, kakvo se ostvaruje rijetko gdje u razvijenim demokracijama EU-a", komentirao je Pecnik.
Ipak, Orban je poznat po bliskosti s ruskim oligarsima, koji, ističe Pecnik, "preko njega peru novac". Uz to, mađarska nacionalna manjina postoji u Ukrajini, a rješavanje njenog pitanja je na bilateralnoj razini zapelo. Ruska invazija natjerala ih je da s jugozapada Ukrajine jednostavno prebjegnu u Mađarsku, što je Orbanu vjerojatno bio i cilj. No, je li mu cilj poremetiti konačno ujedinjene evropske vrijednosti?
"Moglo se očekivati da će kurs Mađarske biti jednak ili da će ona iskočiti iz te evropske magareće klupe u kojoj se našla. Prve Orbanove izjave nakon agresije su išle u tom smjeru, ali onda je došlo do te promjene. Očekivalo se da će Orban u izbornoj noći spustiti loptu na zemlju. Međutim, to nije učinio i to može biti izrazito štetno za mađarsku poziciju unutar Unije, ali i na homogenosti EU-a i istočnog krila NATO saveza. To je očito rizik, međutim ako bi Mađarska igrala na tu kartu, ostala bi usamljena unutar EU-a, koja ima amsterdamske mehanizme koji joj omogućuju da zemlju koja ne poštuje vladavinu prava i opstruira zajedničke politike, isključi iz političkog odlučivanja o nekoj stvari. Ovdje se radi o vrlo ozbiljnoj stvari gdje bi amsterdamski mehanizmi zbilja mogli biti primijenjeni", ocijenio je Gjenero.
Jasno, Zelenskij se našao na tapeti zbog toga jer je učestalo kritizirao mađarsko oklijevanje u podizanju sankcija Rusiji, ali i zbog znakovitih Orbanovih poruka. Naime, mađarski je premijer u nekoliko navrata poručio kako "to nije njihov rat" te je odbio stacioniranje vojnika u sklopu NATO-a i slanje oružja Ukrajini preko teritorija svoje zemlje. Jasno je da bi u očima Europe autokrat iz Budimpešte mogao vrlo lako postati "ruski subjekt". To bi, u teoriji, lako moglo značiti da bi Mađarska mogla postati poligon za ponovno širenje ruskog utjecaja u istočnoj Evropi. Štaviše iz Moskve je stigla "čestitka" i Vučiću i Orbanu, uz birane riječi. Ipak, neki se s time ne slažu.
"Mislim da preko Mađarske to neće ići. Nemojmo zaboraviti da su oni dio EU-a i NATO-a. U svakom slučaju, Orbanova retorika da on ne želi da ijedan mađarski vojnik bude između ruskog čekića i ukrajinskog nakovnja, ne želi da se preko Mađarske šalje oružje, jest retorika koja je upućena Putinu i otprilike glasi: 'Mi smo među malo onih koji su na tvojoj strani. Daj nam jeftini plin'. Sve se svodi na energiju, jer su u velikoj mjeri ovisni o Rusiji. S druge strane, članstvo u EU-u i NATO-u nije Putinu po volji, ali daleko od toga da neće pokušati to kontrolirati na nekoj ekonomskoj razini. Druga stvar su Srbija, Crna Gora i Republika Srpska. To su prostori gdje Putin može nešto mešetariti i zaživjeti krizu na ovim prostorima. Vidimo da je većinski raspoloženje u Srbiji prorusko, pogotovo na razini političkog vodstva, gdje je sve sročeno na račun Putina, Rusije i dobrih veza koje Vučić ima. Tu je prostor gdje će Putin nešto pokušati napraviti ili već radi. Mađarska je, u tom smislu, prevelik zalogaj, jer to onda direktno dira u NATO pakt, a pitanje je kako će NATO reagirati", poručio je Pecnik.
Čak i da se Orban otvoreno svrsta na Putinovu stranu bio bi jedini unutar EU-a, ali ne i u Evropi. Vrlo bliskog saveznika može pronaći u lideru susjedne zemlje, koji je također u nedjelju samo učvrstio svoju vlast. Dakako, riječ je o Aleksandru Vučiću, čovjeku čija zemlja također umnogome ovisi o ruskim energentima, ali i političkim vezama s Kremljom.
"Jedan drugom su pomagali u kampanji, Nedavno je Orban bio u Srbiji i u vozu na brzoj liniji Beograd-Novi Sad na novoj moderniziranoj pruzi. Njih su dvojica sjedili i mahali nikome, jer ih niko nije ni pratio, ali medijski je to dobro zvučalo", kaže Pecnik.
Za razliku od Aleksandra Vučića, Viktor Orban ne mora toliko brinuti oko posljedica približavanja ili udaljavanja Mađarske od EU-a ili Rusije. Jasno je kako će i dalje biti pod povećalom Bruxellesa, pogotovo ako posije sjeme razdora oko krize u Ukrajini.
