legenda

Malo poznata priča o velikodušnom gestu Tome Zdravkovića: Rasplakat će vas, a ovo nećete saznati u filmu

Životna priča legende jugoslavenske muzike Tome Zdravkovića ekranizirana je u filmu koji je odmah postao hit u cijeloj regiji, no neke priče u njemu ipak nisu ispričane.

Nešto što ne možemo saznati iz filma "Toma", otkrio je na Facebook stranici "Zanimljivo" harmonikaš Zlatko Krstić koji je imao priliku sarađivati s pokojnim pjevačem, piše Blic.

"Negdje osamdesetih godina svirao sam sa svojim orkestrom 'Zlajini drugari' svadbu jednom Dorćolcu. Mladoženjina želja je bila da mu pjeva Toma Zdravković. 'Kralj' je po običaju bio na visini očekivanja. Glasom i čuvenim šarmom fascinirao je sve, pa je uz obode terase bilo više slušaoca, nego na svadbi", otkrio je Zlatko koji se nakon svadbe s Tomom uputio u grad gdje ih je zatekao pljusak pa su se sklonili ispod terase jedne beogradske kafane. Tamo ih je dočekala djevojčica s korpom punom ruža.

"Toma ju je upitao: 'Je li, Zorice, kako si noćas prošla?'. 'Loše je bilo, jako loše. Ali večer mi je ipak bila prelijepa. Slušala sam te kako si pjevao i zadovoljna sam", rekla mu je ona. Toma je iz džepa izvadio novac i bez riječi ga proslijedio u njezinu kecelju. Zorica mu je uzvratila jednom lijepom ružom. Pravo iznenađenje je tek slijedilo. Kad smo se rastajali nakon što je kiša prestala, Toma mi reče: 'E, majstore, daj mi novac za taksi'. Tek tada sam shvatio da je maloj Zorici dao čitav honorar od 700 maraka! On se nije dao iznenaditi. Pogledao me i rekao: 'Njoj je novac potrebniji, a i ova ruža, vjeruj mi, više vrijedi od bilo kojeg novca", prisjetio se harmonikaš.

Ispričao je i kako se, godinama poslije, na Tominoj sahrani istaknuo jedan veliki vijenac od prirodnih ruža na kojemu je pisalo: "Toma, moje djetinjstvo te žali".

"Taj vijenac je poslala djevojčica kojoj je Toma poklonio honorar", dodao je Zlatko.

Podsjetimo, Toma Zdravković je 30. septembra 1991. godine izgubio dugogodišnju bitku s opakom bolesti, u dobi od 52 godine, a iza sebe je ostavio suprugu Gordanu, kći Žaklinu i sina Aleksandra, te brojne neutješne obožavatelje.

Neki od njegovih najvećih hitova su "Dotak'o sam dno života", "Kafana je moja sudbina", "Da l' je moguće", "Danka", "Ej Branka, Branka", "Tužno leto", "Sliku tvoju ljubim", "Prokleta nedelja", "Jelena" i "Za Ljiljanu".