"Treba stvarati ambijent za rješavanje, a ne protiv rješenja. U protivnom ćemo svi biti gubitnici, jer ovdje ne može biti parcijalnog dobitnika. Ili smo svi gubitnici ili pobjednici", kazao je ovo u razgovoru za Raport Martin Raguž, bivši visoki zvaničnik Bosne i Hercgovine te nekadašnji predsjednik HDZ-a 1990.
Ključni politički izazovi
Za Raport je govorio o aktuelnoj političkoj krizi u Bosni i Hercegovini, razgovorima o izmjenama Izbornog zakona te sankcijama koje su Sjedinjene Američke Države (SAD) uvele Miloradu Dodiku, članu Predsjedništva BiH.
Podsjetimo, Raguž je bio predsjednik HDZ-a 1990., a na početku rata u BiH, kao član HDZ-a obnašao je funkciju državnog ministra za izbjeglice i socijalnu politiku. Na izborima 2014. godine bio je u utrci za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda, ali je pobijedio Dragan Čović.
Posljednih nekoliko mjeseci u medijima se špekulisalo da ćete se ponovo kandidirati na izborima 2022. godine, a mogi politički analitičari su naveli da je ste upravo vi jedina osoba koja bi mogla pobijediti Čovića. Na samom početku razgovora kažite nam hoćete li se kandidirati?
Kada je riječ o mom nekom, eventualnom, snažnijem djelovanju, ono nije motivirano bilo kakvom kandidaturom. Bez obzira ne neke prognoze i podršku koju dobivam svakodnevno, mislim da se u ovom trenutku treba fokusirati na druge stvari. Dakle, treba da svi koji žele daju svoj doprinos stabilnoj i prosperitativnoj BiH i doprinijeti rješavanju ovih ključnih političkih izazova, među kojima je i pitanje Izbornog zakona. Mislim da sav fokus treba biti na tome.
Daj Bože da se to riješi i da se otvori jedna nova stranica u BiH, gdje će sukobi i manipulacije ostati iza nas. Gdje ćemo se moći natjecati temeljem znanja, programa, odgovornosti, a ne temeljem manipulacije. Dakle, i ovaj svaki moj eventualni angažman može biti povezan sa nekom ulogom u procesu, doprinoseći da se to konačno rješava. Ne bih špekulirao. Time se na neki način poništava to što se govori duže vremena. Pokazao sam da mogu bez nekih funkcija kao drugi obični građani živjeti, raditi i boriti se. Važnije je sada slati neke pozitivne poruke, zahtjevati maksimalnu odgovornost od onih koji imaju takvu ulogu u političkom životu i institucijama. Oni imaju najveću vrstu političke odgovornosti i mora da se dođe do rješenja koja će otvoriti vrata za sve u BiH, ne za bilo koga parcijalno. Pitanje Izbornog zakona se treba staviti na najviši mogući politički prioritet. Svi koji se zalažu za istinsku, pluralnu, demokratsku BiH moraju pobjeći od bilo kakave manipulacije i zloupotrebe tog pitanja i tražiti rješenja da se i svaki narod i pojedinac osjeća zaštićeno. To je sada na stolu. To pitanje treba rješiti, a onda otvoriti mogućnost jedne kvalitetne pluralne utakmice koja će biti temeljena na odgovornosti, znanju i jednoj zdravoj, tolerantnoj budućnosti BiH.
I sami ste spomenuli pitanje Izbornog zakona, ali izmjene se još nisu dogodile. Šta mislite Vi o tome? Mislite da može doći do dogovora?
Jasno je da je Izborni zakon nakon Ustava u svakoj demokratskoj zemlji najvažnije političko i zakonodavno pitanje, jer od sudbine izbornog sistema, njegove transparentnosti, pravednosti ovisi stabilnost institucija i demokratskog poretka. Nažalost, mi u BiH godinama unazad imamo niz otvorenih pitanja kada je riječ o izbornom procesu. Izborni proces, u BiH, kao višenacionalnoj zemlji, treba da bude logičan i ozbiljan slijed. Ozbiljni ljudi i političke opcije bi morale da vode računa o značaju tog pitanja i da traže jedno fer i stabilno rješenje. To je pozicija koju ja zastupam, i to ne samo kada je u pitanju hrvatska strana. Ne radi se o interesu jedne stranke, jedne grupacije nego je to interes čitave BiH. Interes je da se to pitanje standardizira i riješi na način da se osiguravaju prava kolektiviteta, a i otkloni diskriminacija kada su u pitanju građani. To znači da se presuda Ustavnog suda BiH legitimno predstavlja. Rješavanje Izbornog zakona je jedan od najvećih prioriteta za odvijanja odnosa u BiH. Vjerujem da će se uz pomoć SAD i EU riješiti, bez obzirana nespremnost nekih aktera da se dođe do kompromisa. Nadam se i vjerujem da će na kraju pamet prevladati, kako bi se ta kritična tačka savladala, a ne kako bi se daljna agonija u BiH nastavila.
Ono što je posebnu pažnju izazvalo u javnosti, svakako su i sankcije Sjedinjenih Američkih Država (SAD) Miloradu Dodiku. Mislite da je napravljen prvi korak ka rješavanju krize? Šta znače ove sankcije za BiH?
Što se tiče sankcija koje su SAD nedavno promovirale, očito je došlo do krajnjih granica strpljenja američke administracije kada je u pitanju ponašanje pojedinih političkih struktura. Nažalost, sankcije su krajnja mjera i one na neki način pokazuju slabost unutrašnjih struktura. Koliko će efekte one postići, ostaje da se vidi. Moram priznati, mislim da se neki prvi efekti ipak naziru. Barem na retoričkoj razini, u smislu najava djelovanja i povratka u institucije. To je na neki način, prioritet svih prioriteta, jer bez institucija nije moguće rješavati političke i druge izazove pred kojima je BiH. Da li će se još neko pridružiti sankcijama, o čemu postoje najave, bilo EU u cjelini ili ključne zemlje Evrope i Velika Britanija, to ćemo vidjeti ovih dana. Te zemlje, koje su na neki način odgovorne za stabilnost ovog dijela Evrope, prevenstveno za BiH imaju svijest da je naša zemlja na egzistencijalnoj granici. Definitivno, mislim da i oni vide da se mora djelovati, kako bi se zaustavila negativna tendencija i konstrukcije.
U tom smislu se nadam da će sankcije djelovati otrježnjujuće za sve aktere i stvoriti pretpostavke da se kroz povratak u institucije, rješavaju najvažniji strateški prioriteti. Dakle, od 14 zahtjeva koje je pred nas stavila Evropska unija do rješavanja pitanja vezano za reformu Izbornog pitanja. To bi svakako trebali biti najvažniji priroriteti, ali bez rada institucija naravno to nije moguće rješavati. Očekujem u tom kontekstu pozitavan učinak na mogućnosti i da se te blokade pokrenu sa mrtve tačke.
Rasplet situacije u BiH
Tenzije na političkoj sceni posljednih mjeseci u BiH se ne smiruju. Jednom prilikom ste kazali da situacija u BiH nije isključivo plod zahtjeva za 'povrat nadležnosti RS', te da je kriza je puno dublja. Nazire li se neko rješenje? I kakva je pozicija Čovića u cijeloj priči, mislite li da se drži suviše suzdržano?
Svi akteri koju imaju tu vrstu uloge i utjecaja nose odgovornost za rasplet situacije u BiH. Ja nikada nisam u svojim prognozama i prijedlozima stvari posmatrao personalno. Ovdje se moramo vratit na rješenje i mogućnost rješenja. Neki žele reći da prijedlozi koji dolaze sa hrvatske strane i koji su osigurali konsenzus se poistovjećuju sa pozicijom Dragana Čovića. Mislim da je to pogrešna interpretacija, jer ti zahtjevi su legitmini i oni su na neki način rezultat preambule Ustava, ravnopravnosti naroda, konstitvnosti koja je utemljena u aktu ove zemlje. Tako treba gledati i tako tražiti rješenje. Ako ne budemo tako gledali, bojim se da ćemo imati status, ne samo quo nego hipertrofiju i nastavak daljne destrukcije.
Kako doći do rješenja?
Treba tražiti rješenja koja će standarizirati kolektivna prava i otkloniti diskriminaciju. Harmonizirati nacionalno i građansko pravo. To je ono što zastupam, ali nikako da klatno ode ili na jednu ili drugu stranu. Dominatne su političke pozicije unutar političkog spektra. Treba stvarati ambijent za rješenje, a ne protiv rješenja. U protivnom ćemo svi biti gubitnici, jer ne može biti ovdje parcijalnog dobitnika. Ili smo svi gubitnici ili pobjednici. BiH zaslužuje konačnu jednu novu stranicu. Koliko god sada bilo teško i koliko god kriza izgledala nesagledivo i duboko, mislim da je to vrijeme koje nudi mogućnost da se stvari počnu rješavati na jedan ozbiljniji način i vjerujem da je to konačno prepoznato od svjetskih aktera. Jeste da je BiH političko igralište, ali i mi moramo pokazati da možemo izgraditi jednu subjektivnost, samopoštovanje da bi nas i drugi tako prihvatili. To je veliki izazov i evo testirat ćemo ovih dana, da li imamo snage da se dođe do rješenja uz tu asistenciju ili ćemo nastaviti igrati igre te balkanske koje su nas na svim ljestvicama vrijednosti srozali na posljednje mjesto u Evropi.
Slabe tačke BiH
Mislite li da su Hrvati ugroženi u BiH, kako to Čović svakodnevno predstavlja?
O poziciji Hrvata mogu govoriti samo kao o njegovoj stvarno i ustavnopravnoj poziciji, i kada uzmemo okvir. Ustavni temelji su sadržani u Aneksu 4, gdje vidimo da je BiH definirana kao država tri konstitutivna naroda i svih ostalih građana, organizirana kroz dva entiteta. I kada vidimo tu situaciju i vidimo da imamo entitetske vlade koje imaju najveću moć u BiH. Također, kada vidite da u jednoj vladi u RS većinu apsolutnu imaju Srbi, a u Vladi FBiH imaju Bošnjaci, vidite da Hrvati nisi u toj situaciju. Ja sada govorim o argumentima, ne govorim o političkoj opciji ili bilo čijem imenu.
Kada govorimo o izbornom procesu tu postoji mogućnost manipulacije i da su Hrvati, iako su de iure ravnopravan narod, u stvarnosti to nije tako. To su stvari koje u tom dijelu ustavno-institucijalnom treba razmotriti. U svemu ostalom Hrvati su ugroženi kao i ostali od višedesetljenih ovakvih politika i obrazaca. Slabosti pravne države i naravno ne postojanja solidarnosti i odgovornosti kada je u pitanju provođenja politika. Tu su svi ugroženi. Vrijeme je pokazalo nakon Dejtona da su to slabe tačke, institucije, ne zbog pozicije Hrvata nego BiH.
Isto tako treba otvoreno razmotriti, gdje su druge tačke diskriminacije, bilo nacionalne, građanske, Srpske u Federaciji ili Bošnjačke u RS ili bilo koje indiviudalne građanske i bez ikakvih stereotipa ih otklanjati. Da se ničije pravo ne rješava na štetu drugog. BiH mora biti pluralna i inkluzivna, za to trebaju ljudi koji će olovni govor mržnje maknuti i otvoriti jednu novu stranicu. To je ono što treba, ali hoće li doći do toga to je pitanja. Ali treba vjerovati u to.
Na samom kraju osvrnut ćemo se i na izjave predsjednika Hrvatske Zorana Milanovića. Kako komentarišete njegove istupe?
Treba tražiti tačke koje nas povezuju. Previše je negativne energije otvoreno, ključ rješenja stabilnosti je da na granici Hrvatske razvije se jedna pozitivna retorika. Pozivam na saradnju i pozitivnu retoriku.
