Dvojica australskih matematičara dovela su u pitanje staru izreku da bi majmun, kojemu bi bilo dano beskonačno vremena za pritiskanje tipki na pisaćoj mašini, na kraju napisao kompletna djela Williama Shakespearea.
Poznata kao 'teorem beskonačnog majmuna', ova misaona vježba dugo se koristi za objašnjavanje principa vjerojatnosti i nasumičnosti. Međutim nova recenzirana studija, koju su vodili istraživači iz Sydneyja, Stephen Woodcock i Jay Falletta, otkriva da bi vrijeme potrebno majmunu da ponovi Shakespeareova djela bilo duže od životnog vijeka našeg svemira. To znači da je, iako matematički tačna, tvrdnja ipak 'zavaravajuća', kažu naučnici.
Osim što su proučavali sposobnosti jednog majmuna, istraživanje je uključilo niz izračuna na temelju trenutne svjetske populacije čimpanzi, a koja iznosi oko 200.000 jedinki. Rezultati su pokazali da, čak i kada bi svaka čimpanza na svijetu mogla pritiskati jednu tipku u sekundi sve do 'kraja svemira', ne došla ni blizu tome da napiše Shakespeareova djela.
Pet posto iznosi šansa da bi čimpanza u cijelom svom životnom vijeku uspjela nasumično natipkati riječ 'bananas' (banane). A vjerojatnost da konstruira slučajnu rečenicu - poput 'Ja sam čimpanza, dakle postojim' - iznosi jedan prema deset miliona milijardi, prema istraživanju.
'Nije vjerojatno da će, čak ni uz poboljšane brzine tipkanja ili povećanje populacije čimpanzi, rad majmuna ikada postati održiv alat za stvaranje značajnih pisanih djela', navodi se u studiji.
Izračuni korišteni u radu temelje se na najšire prihvaćenoj hipotezi o kraju svemira, tzv. teoriji toplinske smrti. Suprotno nazivu, toplinska smrt bila bi zapravo spora i hladna: scenarij u kojem se svemir nastavlja širiti i hladiti dok sve unutar njega postupno odumire, raspada se i nestaje, piše BBC.
'Ovo otkriće smješta teorem među druge zagonetke i paradokse vjerojatnosti s idejom o beskonačnim resursima koja daje rezultate što se ne podudaraju s onim dobivenim kada uzmemo u obzir ograničenja našeg svemira', izjavio je profesor Woodcock o ovom radu.
