Svijet

Mbappe poslao potresno pismo: Mi iz kvartova radničke klase osjećamo bol i tugu

pismo mbappe

Nahel, 17-godišnji mladić, smrtno je stradao u utorak ujutro nakon što ga je iz neposredne blizine upucao policajac jer je ovaj automobilom probio policijski punkt u pariškom predgrađu Nanterre. Smrt mladića izazvala je nemire u gradu na periferiji francuske prijestolnice, a policajac koji je pucao u mladića je uhapšen. Nakon tragičnog događaja Kylian Mbappe je napisao potresno pismo u kojem žali za pogibijom mladića:

"Žao mi je moje Francuske. Ovo je neprihvatljiva situacija. Sve moje misli su s Nahelovom porodicom, ovog malog anđela koji je prerano otišao", napisao je.

No, nakon tragedije u predgrađu metropole, na cijelu Francusku proširili su se nezapamćeni neredi potaknuti bijesom zbog policijske brutalnosti. Predvode ih potomci doseljenika iz Afrike, koji ističu da su uvijek meta policijskog iživljavanja. Međutim, prosvjedi potaknuti ogorčenošću zbog navedenih razloga brzo su se pretvorili u rušilački, pljačkaški pohod podivljale rulje, koja pali i krade sve pred sobom. Širom Francuske ne gore samo policijska vozila, nego i biblioteke, zgrade, dizalice.

Mbappe, kapiten nogometne reprezentacije Francuske, obratio se zemlji pismom. U njemu osuđuje one koji tugu i bol zbog tragedije i dubljih problema što potresaju Francusku zloupotrebljavaju za rušenje, palež i pljačku:

"Kao i sve Francuze, obilježila nas je i šokirala brutalan smrt mladog Nahela. Prije svega, želim poručiti da su naše misli uz njega i njegovu porodicu, kojoj šaljemo izraze najiskrenije saučešća. Ne možemo ostati bešćutni na okolnosti u kojima je došlo do ove tragične smrti.

Nakon tragičnog događaja svjedočimo manifestaciji narodnog bijesa, kojem razumijemo povod, ali ono kako se izražava ne možemo opravdati ni podržati. Prije svega mi iz kvartova radničke klase osjećamo bol i tugu i dijelimo je s onima koji pate. No ovo iskazivanje patnje prati i autodestrukcija kojoj svjedočimo. Nasilje ne rješava ništa.

Upravo suprotno, uvijek se okreće protiv onog ko je nasilan, ali i protiv njegove pordice, voljenih i susjeda. Vi koji tugu koristite za uništavanje morate znati da uništavate vaše kvartove, vaše gradove, vama draga i bitna mjesta. U času ekstremne napetosti ne smijemo šutjeti o ružnim stvarima koje se događaju, nego pozvati na mir i pomirenje. Roditelji, mladi i stari, braća i sestre, svi oni moraju raditi zajedno kako bi vratili mir u naše gradove.

Naša sudbina je suživot, bez njega ne možemo i sada je to ugroženo. Odgovornost svih nas je da ga očuvamo. Postoje mirni i konstruktivni načini izražavanja tuge i boli. Na to moramo usmjeriti naše energije i djela. Vrijeme nasilja mora završiti i napraviti mjesto žalovanju, dijalogu i obnovi."