Jadransko more preplavile su meduze, nadasve u njegovu sjevernom dijelu, piše Novi list.
Takve informacije posljednjih dana pristižu s raznih dijelova obale i otoka.
Meduze nisu novost u Jadranskom moru, one su njegovi stalni stanovnici, međutim, ove je godine njihova pojava izuzetno masovna i – traje mjesecima, prenosi Jutarnji list.
U zimskim i proljetnim mjesecima istarski ribari dizali su mreže pune meduza. Njihova težina višestruko je nadilazila težinu ulovljene ribe.
Problem eskalirao
Problem je eskalirao do toga da su neki privremeno vezali brodove. U manjem obimu bilo ih je, a ima ih i sada, i u ostalim područjima.
U Jadranskom moru najučestalije meduze su uhati klobuk, morska mjesečina, morska pluća i mediteranska meduza.
Dodir morske mjesečine čovjeku može prirediti najviše neugodnosti, a za čovjeka je opasna iz razloga što boravi neposredno ispod površine, ne dublje od 10 metara.
Uhati klobuk najučestalija je pak jadranska meduza, a kupači se ne trebaju bojati, dodir njenih lovki ne žari.
Najveća, ali ne previše rasprostranjena jadranska meduza ima naziv morska pluća. Dodir te velike meduze potpuno je bezopasan, eventualno može rezultirati lakšim osipom kože. Ona se pojavljuje pojedinačno.
U posljednje vrijeme najviše se govori o kompas meduzi, rijetkoj jadranskoj vrsti. Više je stanovnik Atlantskog okeana i Sredozemnog mora. Istina je, ove godine bilježi se njeno puno češće pojavljivanje, što se može smatrati neuobičajenim.
Za čovjeka je opasna, ne baš poput morske mjesečine, ali nakon dodira s njenim lovkama nastaju plikovi slični opeklinama. Zato, prilikom kupanja potreban je oprez. Prepoznatljiva je po žutosmeđem uzorku na površini klobuka, koji sliči kompasu.
Pojedinačnu meduzu, ako je pravodobno uočimo, lako se može izbjeći. Najgore je kad plivač uleti u masu malih, ali opako vatrenih meduza.
Nema načina da ispliva netaknut. Pretjerano mlataranje rukama, u pokušaju da ih se otjera od sebe, rezultirat će još većim opekotinama.
Mogu se dugo zadržati
Otrov meduze na čovjekovoj koži izaziva crvenilo, plikove, osip i otekline, bol je slična bolu od opekotine. Nastale promjene, pa čak i ožiljci mogu se zadržati mjesecima.
Nakon susreta s meduzom većina ljudi reagira instinktivno i čine ono što ne smiju – mjesto dodira počnu trljati, nastojeći ukloniti lovke. Time, međutim, čine suprotno, još više ih utrljavaju u kožu.
Opečeno mjesto treba isprati morskom vodom, nikako slatkom. Tim postupkom odstranjuju se lovke. Da bi ih se do kraja uklonilo i neutraliziralo, opekotina se polije sirće, ili se na nju stave sirćetne obloge, da ne bi došlo do infekcije.
Može poslužiti i limunov sok, ili farmaceutski alkohol. Ako na moru nema ničega drugog, što je lako moguće, na opekotinu se može pomokriti.
Moguće je i stvaranje vodenih mjehura, kao kod toplinskih opekotina. Njih se ne smije istiskivati ili bušiti. U nepovoljnijim situacijama treba što prije potražiti pomoć ljekara, piše Novi list.
