Nakon dugogodišnjeg rada u privrednom i javnom sektoru, Mirza Selimbegović se kandidirao za načelnika Općine Novi Grad. Ekonomista i menadžer, društveni aktivista u oblasti humanitarnog rada, jedan od osnivača i prvi Generalni sekretar stranke Narod i Pravda u trogodišnjem mandatu, u periodu kada se uspostavljala struktura organizacije, koalicije i vlast u Kantonu Sarajevo – stavio se na izbor i raspolaganje građanima svoje općine. Kandidat je Trojke (SDP BiH, NiP, Naša stranka), ali mu podršku pružaju i druge stranke i nezavisni pojedinci. Prema rezultatima anketa, građani mu daju prednost. Otvoren sagovornik i vrlo zanimljiv intervju.
Gospodine Selimbegoviću, kandidat ste Trojke za načelnika Općine Novi Grad Sarajevo. Dobili ste široku podršku različitih stranaka koje su Vas prepoznale kao pravog kandidata za upravljanje jednom velikom općinom, s velikim brojem stanovnika, što jeste privilegija i čast, ali i velika odgovornost. Vaš komentar na kandidaturu?
Svakako mi je ukazana čast, i na toj sam podršci itekako zahvalan i privilegiran, ali je prvenstveno to drugo, odgovornost. Novi Grad ima više od 120.000 stanovnika, koji imaju svoje potrebe, koji plaćaju poreze i imaju svoje opravdane zahtjeve. Posao načelnika je da sa svojom administracijom, Općinskim vijećem i kroz saradnju sa višim nivoima vlasti na najbolji način odgovori tim potrebama i zahtjevima. To je vrlo odgovorna zadaća i ona iziskuje potpunu posvećenost općini. Prije svega zahtijeva stalni dijalog sa građanima, otvorenost načelnika i administracije i potpunu transparentnost.
Čini mi se da ne spominjete slučajno saradnju, otvorenost, transparentnost i posvećenost. Na neki način sugerišete i prozivate indirektno trenutnu vlast u Novom Gradu da to do sada nije bio slučaj, da se nije radilo na principima koje navodite?
Nije mi bila namjera nikakva prozivka, ali vjerovatno ne možemo izbjeći osvrt na rad općinskog rukovodstva u posljednjih 12 godina. Principi koje ste u svom pitanju naveli jednostavno su preduvjeti da Općina kao institucija može dobro funkcionirati, a cijela općina se razvijati. Kada govorim o saradnji, mislim i na internu saradnju unutar Općine – i sa administrativnim aparatom i sa Općinskim vijećem – kao i na saradnju s drugim nivoima vlasti što do sada nije bio slučaj. Navest ću primjer. Općinsko vijeće je svaki put podržalo budžet koji je predlagao načelnik, uz sugestije i zahtjeve vijećnika da se u njega uvrste projekti koji su od velikog značaja za potrebe građana, od vodosnabdijevanja, putne infrastrukture, parking-prostora, osvjetljenja i drugih svakodnevnih životnih prioriteta. Načelnik bi uvrstio te stavke u budžet da bi ga vijećnici izglasali, a potom bi malo ili nimalo od toga izvršio, ostale bi samo mrtvo slovo na papiru, a građani ostavljeni na cjedilu. Time bi prevario i kolege vijećnike i građane. To nije korektan odnos, tako se ruši povjerenje, kao temelj saradnje.
Kada je riječ o otvorenosti, Novi Grad već duži period ide u samoizolaciju, nema proaktivnu saradnju sa susjednim općina niti sa Kantonom, a mogućnosti su ogromne. Velika sredstva, govorimo o milionima koji su nam na raspolaganju recimo samo za uređenje riječnih korita ili za unapređenje industrijskih zona ostaju neiskorišteni jer Općina ne aplicira projektima prema Kantonu. Zbog čega? Inat ili nespremnost, svejedno je, šteta je ista.
A transparentnost i posvećenost, niste se na njih osvrnuli?
Što se tiče transparentnosti, navest ću također jedan primjer. Kao Klub vijećnika Naroda i Pravde još prije tri ili četiri godine tražili smo da bude uspostavljen registar zaposlenih u Općini, kao i registar svih drugih izdataka, poput ugovora o djelu, poticaja i slično, prema uzoru na registre Kantona Sarajevo, i da stavimo tačku na to pitanje, da odbacimo sve sumnje. Trenutni načelnik to nije prihvatio. Da pojasnim, većina općina u Kantonu je prihvatila poziv da objavi registre, a Novi Grad odnosno načelnik Efendić ostao je u društvu čini mi se samo načelnika Općine Trnovo Berila i načelnika Hadžića Ejubovića, koji su također odbili da budu transparentni. Šta se to tačno krije građani ne mogu sa preciznošću znati, ali svi slutimo šta je to. U posljednjem revizorskom izvještaju Ureda za reviziju institucija u Federaciji BiH revizori su utvrdili da još nije adekvatno uspostavljen sistem internih kontrola i jedinica interne revizije u Općini, što su zakonske obaveze. Prva stvar koju ću kao načelnik uraditi kada je u pitanju transparentnost jeste uspostava registara i zaposlenih, i ugovora, i poticaja, te jedinicu interne revizije i sistem internih kontrola, da vratimo povjerenje građana u instituciju. Nemamo šta kriti, između građana i njihove Općine ne smije biti tajni.
Kada je riječ o posvećenosti – kako sam u uvodu rekao, mnogoljudna smo općina, malo su i dva radna vremena dnevno da se kvalitetno bavite svim procesima u Općini. Nemate vremena za komentarisanje dnevno-političkih dešavanja i prepucavanja i za pokušaje pozicioniranja na višim nivoima vlasti, niti za ostvarivanje stranačkih ambicija. Zato držim da Novom Gradu treba posvećen menadžer, koji općinu neće gledati kao odskočnu dasku za zadovoljenje ličnih ambicija i interesa.
Jedan dio niste pojasnili – zašto smatrate da nije dobra „eksterna saradnja“, kako nazivate odnos Općine s drugim institucijama na višim nivoima vlasti? Svi vidimo velike infrastrukturne projekte u Novom Gradu koji nisu općinski, i tu posebno prednjači Vlada Kantona Sarajevo kao investitor.
Projekti koje spominjete su dio politike Vlade Kantona Sarajevo, utvrđene još 2019. godine, da se značajno unaprijedi saobraćajna infrastruktura i sam saobraćaj u Kantonu Sarajevo. Mi imamo sreće da značajan dio te infrastrukture, višetračne ceste, kružni tokovi, tramvajske šine, prolazi baš kroz našu općinu, i da Kanton nije imao diskriminatorski stav da ne ulaže u općine gdje nema „svog“ načelnika, već su mu građani bili na prvom mjestu. Velikim projektima Vlada KS je na neki način „spasila“ ovaj treći mandat trenutnog načelnika od potpune propasti. Zamislite samo da u posljednje četiri godine u Novom Gradu nisu izgrađena dva kružna toka na Novoj Otoci, u blizini novog Binga, i dio transferzale koji ih povezuje, i da nije završen kružni tok na XI transferzali u Boljakovom potoku, i da nije asfaltirana cesta Aerodromsko naselje-Dobrinja (Bulevar Mimara Sinana), da nije izgrađen bazen na Dobrinji, da porodilje ne dobijaju godišnju „platu“ od Kantona a osnovci potpuno besplatne udžbenike, također od Kantona – trenutna općinska vlast gotovo da ne bi imala šta pokazati građanima. Ovako trenutna općinska vlast pokazuje kantonalne projekte, i to intenzivno. Neko se tačno našalio – načelnik Efendić je najbolji promotor projekata Vlade Kantona Sarajevo. Ali općinska uprava koja u jednom mandatu ima na raspolaganju više od 200 miliona KM ne može biti samo marketinška agencija Kantona.
Mnogi građani Novog Grada te projekte upravo povezuju sa trenutnom općinskom upravom i načelnikom i zadovoljni su što se neki od njih privode kraju. Zbog čega je takva percepcija kod dijela novogradskog stanovništva?
Razlog je na neki način banalan. Živimo svakodnevno surovu realnost agresivnog reklamiranja. Ogroman novac Općina i načelnik izdvajaju za lični marketing. Ako vam kažem da je riječ o više od milion KM samo u ovom posljednjem neplodnom mandatu, neću vjerovatno morati dodatno pojašnjavati zašto se kod dijela javnosti krivi istinita slika. Otvorite budžet i pogledajte. Međutim, ima tu još jedna nedosljednost koju sam zbog građana dužan pojasniti. Kada se pojavi neki problem, načelnik požuri da kaže – e to nije naša nadležnost već kantonalna, a kada se realizuju projekti Kantona u Novom Gradu, ubrzo ide snimak drona o završetku projekta koji se objavljuje na načelnikovoj stranici. To nije korektno, kao ni to da načelnikove stranačke kolege u Skupštini KS kritikuju kreditno zaduživanje Kantona, a vješto prešućuju da se najveći dio tog novca izdvaja za izgradnju Novog Grada. A tamo gdje bi Općina mogla povući dostupan novac za projekte iz budžetskih, namjenskih sredstava Kantona, ona ne aplicira. U tom slučaju bi bilo fer i snimiti i promovirati takve aktivnosti, kada Općina samostalno pripremi projekat, aplicira, zadovolji na javnom pozivu kantonalnih ministarstava, realizira projekat – i uslika se. Bez obzira što je riječ o novcu iz kantonalnog budžeta, potrudila se da ga dobije i implementira. Ali da neko drugi uradi sve, a vi se slikate, priznat ćete da se tako gubi obraz cijele Općine i ruši joj se ugled i reputacija. Kao najmnogoljudnija općina Novi Grad mora biti pokretač privrednog i društvenog razvoja u Kantonu a ne samo konzument kantonalnih projekata.
Govorili smo dosta o realiziranim projektima u proteklom periodu. Šta građani mogu očekivati u budućnosti. Vi ste u svojoj izbornoj platformi, u svom programu, naveli dosta krupnih projekata. Djeluju vizionarski, poput pruge Nedžarići-Dobrinja, uređenje fasada na neboderima na Alipašinom polju i Otoci, etažnim garažama. Zaista to lijepo zvuči i zasigurno raduje građana, ali moram pitati, s obzirom na dosadašnja iskustva – jesu li ti projekti realni?
Da nismo uvjereni da su realni, ne bismo ih sigurno stavljali u svoj program. Prije četiri pet godina nije bilo realno da će porodilje u Kantonu Sarajevo imati naknadu u visini prosječne plate od 1.350 KM tokom godine dana od poroda umjesto milostinje koju su dobivale, posebno nezaposlene porodilje. Nije bilo realno da ćemo imati nove šine, nove moderne tramvaje i nove trolejbuse umjesto starih koje je pojela korozija. Nije bilo realno da će političari i funkcioneri prijavljivati svoju imovinu do u detalje i da će se ona provjeravati. Da sva djeca šehida i poginulih boraca s biroa dobiju priliku za posao. Nije bilo realno da će nakon 50 godina najava i obećanja početi izgradnja tramvajske pruge Ilidža – Hrasnica, pa je počela. Zašto ne bi mogla i pruga Nedžarići-Dobrinja, za koju držim da je još veći prioritet jer je riječ o mnogoljudnim naseljima, velikom broju korisnika, pa samo Dobrinja ima skoro 40.000 stanovnika. Oni koji ne mogu isporučiti rezultate iz bilo kojeg razloga, zbog izostanka interesovanja, umora, zasićenja, nastoje na svaki način pokazati da ne može bolje od onog što oni mogu ponuditi. Pa komšijska općina Ilidža je u samo četiri godine pokazala kako se veliki projekti mogu završiti u jednom mandatu, od izgradnje glavnog Trga, rekonstrukcije Stojčevca s ogromnom površinom, nekoliko kružnih tokova, velikog mosta, igrališta Čarli, fasade na Domu zdravlja itd. Načelnik Muzur je za jedan mandat uradio više nego Efendić za tri mandata, ali uz otvorenu politiku saradnje sa svim nivoima vlasti, i zato je Ilidža trenutno barem tri puta brža od Novog Grada.
Hvala Vam što ste primijetili u našem programu i projekt toplifikacije i kolorizacije fasada u naseljima koje karakterišu visoki neboderi, poput Alipašinog polja i Otoke. Pa naravno da je moguće. Pogledajte broj javnih objekata na kojima su obnovljene fasade u proteklih pet godina u Kantonu Sarajevo, riječ je o desetinama zgrada. Samo ove godine Kanton Sarajevo stavlja nove fasade na 17 javnih objekata. U sinergiji s višim nivoima i uz učešće građana to je itekako ostvarivo. Riječ je o značajnom projektu, kako s energetske i ekološke strane, tako i zbog stvaranja općeg, ljepšeg i ugodnijeg ambijenta za život. Dakle, moguće je raditi i puno brže i puno bolje, ali uz vašu inicijativu, otvorenost i saradnju, i zbog toga držimo da su naši projekti itekako realni.
Koje biste još projekte iz svog programa izdvojili kao posebno značajne?
Nekoliko njih, ali ću prvo spomenuti one koji tretiraju problem „začepljenja“ Novog Grada. Izgradnja novih parking prostora, i podzemnih garažnih i višeetažnih na postojećoj infrastrukturi, bez uništavanja zelenih površina koje su ionako oskudne u gusto izgrađenim naseljima, te završetak Južne longitudinale, da konačno spojimo višetračne ceste s Grbavice preko Aneksa i Švrakinog, do kružnog toka na Mojmilu, te dalje prema Dobrinji i Aerodromu, da konačno riješimo taj čep koji mori građane općine. Jedna riječ koja bi najbolje opisala Novi grad u jutarnjoj i popodnevnoj „špici“ jeste – gužva. Ljudi troše sate i sate na odlazak i povratak s posla, troše faktički dobar dio svog života u gužvama umjesto s porodicama i prijateljima. I onda kad dođu pred zgradu nemaju gdje parkirati vozilo. Uz to, neophodno je konačno završiti radove na XI transferzali, staviti tačku na tu priču koja traje više od jednu deceniju i ko zna koliko bi još trajala da nije bilo odlučnosti Kantona.
Pored ovih ključnih projekata moram još naglasiti nekoliko važnih i projekata i programa, a koji se tiču razvoja ljudskih resursa. Multifunkcionalni centar za mlade, koji će obuhvatati sve ono što je mladima potrebno a ne mogu dobiti kroz formalni obrazovni sistem. Od sadržaja za kulturni razvoj, do programa savladavanja savremenih vještina potrebnih na tržištu rada i poticanja preduzetništva među novim generacijama. Ta nam je infrastruktura potrebna za provođenje projekata i programa za mlade, za institucionalnu brigu o mladima. Ulaganje u mlade, njihovo osposobljavanje i radna aktivnost je direktna podrška i privredi kroz povećanje kvalificirane i kreativne radne snage, a time indirektno i starijoj populaciji kroz punjenje penzionog fonda. Starije generacije, posebno penzioneri, također će imati našu kontinuiranu institucionalnu pažnju, riječ je o velikom broju stanovnika Novog Grada koji su nas svojim višedecenijskim radom sve zadužili. Ne možemo ostati na jednom centru za zdravo starenje, dužni smo kreirati više neophodnih sadržaja i taj dug ćemo ispuniti.
Šta podrazumijevate pod institucionalnom brigom prema mladima?
Cijeli set programa sa projektima i aktivnostima koje je jedna Općina obavezna preduzeti u oblastima koje su od interesa za mlade ljude: zapošljavanja, obrazovanja, zdravstvene i socijalne skrbi, sigurnosti, prevencije, slobodnog vremena mladih itd. Precizni planovi za svaku oblast, s predviđenim budžetom, odgovornim instancama te rokovima provedbe, donose se Strategijom prema mladima, koja ne smije biti mrtvo slovo na papiru i kupiti prašinu u nekoj ladici, uz povremeno vađenje i mahanje njome kad treba pokazati da i mi imamo taj dokument. Postoje zakonske obaveze prema mladima, među kojima su, pored Strategije, i osnivanje centra za mlade i podrška radu vijeća mladih. Općina ima i dovoljno nadležnosti u svakoj od oblasti i veliki budžet da se može adekvatno baviti ovim gorućim pitanjem.
Da je bilo svijesti u Općini o važnosti mladih u proteklih 12 godina i odgovornosti prema zakonskim obavezama prema mladima ne bismo danas imali situaciju da polovina svih nezaposlenih u Kantonu živi u Novom Gradu, da nemamo nijedno pozorište, nijedan centar za kulturu, nijednu muzičku školu niti koncertnu dvoranu, nijedan IT park niti HUB za mlade preduzetnike. Dok su nam kladionice pune a statistike o ovisnosti mladih o različitim pošastima današnjice poražavajuće. Odnos prema mladima Općina mora temeljito i bez odlaganja mijenjati.
Kada je u pitanju gradnja u Novom Gradu, javnost je poprilično podijeljena. Dio javnosti pozdravlja takav razvoj, ali dio ima zamjerke kada su u pitanju urbanistička rješenja, prateća infrastruktura i transparentnost prilikom donošenja regulacionih planova? Kako vi vidite dosadašnju a kako buduću izgradnju Novog grada?
Taj proces prije svega mora biti otvoren za javnost, i za struku i za građane, kako nam se nikad više ne bi desilo da se cijela saobraćajnica pomjera u dvorište škole Umihana Čuvidina da bi se zaobišla privatna firma jednog čovjeka bliskog načelniku. Govorim o pomjeranju dijela XI transferzale od kružnog toka u Boljakovom potoku do kružnog toka na ulazu u Rajlovac. To je neviđena privatizacija procesa, mogli ste to vidjeti i u medijima. I znatno je uticala na odugovlačenje procesa, na probijanje svih rokova i frustraciju građana koji svakodnevno prolaze kroz taj nered. Druga stvar, vrlo važna, a to je da se sa izgradnjom novih stambenih zgrada, ili čitavih naselja kakva je Nova otoka danas, morala planirati i prateća infrastruktura, škola, vrtić, igrališta, parkovi, dovoljno parking mjesta i sve drugo što je potrebno za normalan život. Bez toga, izgradnja nije razvoj već doprinos haosu i dugoročnom nezadovoljstvu stanovništva. Kako se može i vidjeti u programu koji sam predstavio, nama je u fokusu unapređenje javne infrastrukture, a ne privatna gradnja. Naravno, nismo izričito protiv dalje privatne stambene gradnje i novih investicija i u toj oblasti, ali uz prateće javne sadržaje i u potpuno transparentnom procesu, vodeći računa o zaštiti okoliša i zaustavljanju daljeg devastiranja zelenih površina kojih je u Novom Gradu sve manje.
Navodite Novu Otoku kao primjer novog naselja koji nema prateću infrastrukturu, između ostalog dovoljno parkova i igrališta. Međutim, postoji park Safet Zajko, riječ je o dosta velikom kompleksu, zar on nije dovoljan da zadovolji potrebe stanovništva tog dijela grada?
Centar Safet Zajko je vjerovatno najbolji projekt od društvenog interesa koji je urađen u posljednjih 12 godina u Novom Gradu, što dokazuje broj korisnika koje bilježi. Međutim, moram napomenuti da je on urađen još u prvom mandatu načelnika, u prve četiri godine od ukupnih 12 koliko traje vlast trenutnog načelnika. Posljednjih osam godina čekali smo još sličnih projekata, nismo ih dočekali. Danas Centar Safet Zajko koristi jako puno ljudi iz drugih općina, zatim klubovi, škole, policijske agencije, i on ne može zadovoljiti potrebe cjelokupnog stanovništva Novog Grada, a to će u budućnosti još više doći do izražaja ukoliko se nastavi samo privatna stambena izgradnja a društveno korisnu infrastrukturu ne budemo dalje razvijali sa novim sadržajima. Još je jedno pitanje važno, a to je gospodarenje Centrom i efikasno upravljanje svim sadržajima. Držim da općinsko javno preduzeće Lokom nije bilo na visini zadatka u smislu da nije na najbolji način iskoristilo sve općinske resurse koji su mu dati besplatno i izdašne dotacije iz budžeta Općine za uslugu koju je pružalo. Unapređenje rada tog preduzeća također će biti prioritet rada novog općinskog rukovodstva.
Za sami kraj, kakav biste voljeli vidjeti Novi Grad nakon svog prvog mandata?
Kao grad u gradu, koji svojim građanima može ponuditi sve ono što danas traže u drugim općinama, od radnog mjesta do dobrog koncerta i lijepog i sadržajnog večernjeg šetališta. Vidim ga u „špicama“ bez gužvi u saobraćaju. Sa dvije trake od Aneksa do Aerodroma i tramvajem od Nedžarića do Dobrinje, da se raja s Dobrinje i Mojmila mogu voziti do Čaršije bez presjedanja. Sa završenim mostom i kružnim tokom u Boljakovom i konačno spojenu općinu. Da učenici Umihane Čuvidine mogu sigurno prelaziti cestu. Vidim ga sa dovoljno parking mjesta na Alipašinom polju, sa etažnim garažama koje će okruživati zgrade s novim, lijepim fasadama. Vidim natkriveni bazen na Dobrinji koji će raditi tokom cijele godine, u kojem će se održavati škole plivanja, s povoljnim cijenama da ih svaki roditelj svojoj djeci može priuštiti. Vidim veliki omladinski centar, sa bogatim obrazovnim, poslovnim i kulturnim sadržajima, koji će biti pun i glasan, a kladionice i mračni zavlačci prazni i tihi. Vidim Općinu otvorenih vrata za mlade da mogu doći po podršku i vjetar u leđa na početku svojih obrazovnih i poslovnih karijera. Vidim svaku pa i najudaljeniju kuću sa pitkom vodom i radost na licu njenih ukućana. Vidim ga kao mjesto spajanja, druženja i radosti, a ne razdvajanja i mržnje. Vidim ga svijetlog i sigurnog.
A možemo to, vrlo malo nam treba.
