Svijet

Misterij star 40 godina: Novi obrat u slučaju djevojčice koja je nestala iz Vatikana

Misterij star 40 godina

Slučaj Emanuele Orlandi, 15-godišnje kćerke vatikanskog zaposlenika, misterij star 40 godina, dobio je još jedan obrat jer je njezin brat odbacio ono što je opisao kao "sramotan" pokušaj vatikanskih i rimskih tužitelja da bace krivicu na njenu porodicu, sugerirajući da mrtvi ujak stoji iza neriješenog nestanka tinejdžerice.

Pietro Orlandi, koji je svoj život posvetio potrazi za nestalom sestrom, izjavio je to na konferenciji za novinare u utorak, dan nakon što je italijanski informativni kanal La7 objavio posebni izvještaj temeljen na dokumentima iz istrage koje je Vatikan predao tužiteljima u junu, nakon ponovnog otvaranja slučaja u januaru.

Među dokumentima bila je i korespondencija između Agostina Casarolija, tadašnjeg državnog sekretara Vatikana, i kolumbijskog svećenika koji je bio duhovni vodič i ispovjednik porodice Orlandi.

Vatikan spominje mrtvog ujaka

Prema dokumentima koje je Vatikan predao tužitelju grada Rima, a koje su Pietro Orlandi i njegova advokatica Laura Sgro potvrdili kao autentične, Mario Meneguzzi, koji je bio oženjen Emanuelinom tetkom, seksualno je uznemiravao Emanuelinu tada 21-godišnju sestru Natalinu, otprilike u razdoblju kad je tinejdžerica nestala, što sugerira da je možda zlostavljao i nju. Ta tvrdnja proizlazi iz svjedočenja Casarolija.

Orlandi je na svojoj Facebook stranici nakon emitiranja otkrića napisao da su se njegove nade da će čuti "neku dobru vijest" izjalovile. "Usput, moj ujak je te večeri bio 200 kilometara daleko na odmoru sa svojom porodicom kad ga je moj otac nazvao i odmah je došao u Rim. To je tužiteljstvo vrlo dobro znalo jer sve to stoji u dokumentima već 40 godina. Ovo što se dogodilo večeras je sramotno", objavio je.

Vatikan je također reagirao, a glasnogovornik je rekao da "Sveta Stolica dijeli želju porodice da dođe do istine o činjenicama i, u tu svrhu, nada se da će sve hipoteze biti istražene".

Glasnogovornik je također naglasio da neimenovani svećenik nije prekršio nijedan zavjet vezan uz sveti sakrament pokore, poznatiji kao ispovijed, "budući da je svećenik s Natalinom razgovarao i u ispovjednoj i u razgovornoj atmosferi".

Misterij star 40 godina

Emanuela je nestala 22. juna 1983. nakon lekcije u glazbenoj školi u blizini katoličke crkve Sant’Apollinare Opus Dei blizu Piazze Navona u Rimu. Tinejdžerica je bila kćerka istaknutog vatikanskog zaposlenika i živjela je unutar utvrđenih zidina Vatikana, gdje još uvijek živi njezina majka.

Natalina Orlandi rekla je na konferenciji za novinare da joj je ujak "pokušavao prići oko mjesec dana, ali je ona odbijala".

"I to je završilo, nikad se nismo osvrnuli na to", rekla je, dodavši da je obitelj zadržala dobre odnose sa stricem, njegovom ženom i djecom. Iako priznaje da je imala "loše" mišljenje o svom stricu, koji je umro prije desetak godina, ne misli da je on umiješan u nestanak njezine sestre. "Isključujemo tu mogućnost", rekla je.

Pietro Orlandi je naglasio da je njegova sestra Natalina tada imala 21, a Emanuela 15 godina. “To bi bila pedofilija, sasvim druga priča”, rekao je na pitanje je li isključio i strica kao osumnjičenika.

Puno je teorija zavjere

Teorija o Orlandinom nestanku ne manjka. Italijanski mediji nagađali su 1980-ih da je bila oteta u pokušaju da se ishodi oslobađanje Mehmeta Alija Agce, Turčina zatvorenog 1981. zbog pokušaja ubistva pape Ivana Pavla II., no to nije dokazano.

Povezivalo ju se i s grobom Enrica De Pedisa, mafijaša pokopanog u rimskoj bazilici. Njegov grob otvoren je 2012., ali ništa nije pronađeno, a u intervjuu za Corriere della Sera Diddi je rekao da se pridavala prevelika pozornost mogućoj povezanosti nestanka djevojčice s rimskim kriminalnim miljeom.

Godine 2019. porodica Orlandi primila je anonimno pismo u kojem je pisalo da se njezino tijelo možda nalazi među mrtvima na Teutonskom groblju unutar vatikanskih zidina, u blizini kipa anđela koji drži knjigu s natpisom na latinskom "Requiescat in Pace".

Otvorena su dva groba, no ništa nije pronađeno, čak ni kosti dviju princeza iz 19. stoljeća koje su ondje trebale biti pokopane. One su preseljene tokom obnove nekoliko decenija prije Orlandinog rođenja.