Gomile leševa koja se iz nekog razloga ne raspadaju, već mumificiraju, počele su stvarati problem na grobljima u Portugalu. Naime, lokalni zakoni nalažu da se zbog uštede prostora tijela nakon nekog vremena moraju ekshumirati i staviti u manje grobne spremnike. No neka se ne raspadnu. To uzrokuje traumu porodicama čiji se voljeni ponovo otkopavaju samo da bi se ponovno vraćali u isti lijes.
A najveći problem je taj što nitko zapravo ne zna što uzrokuje ove nasumične prirodne mumifikacije.
Tijela koja se ne raspadaju
Portugal je zbog prenapučenosti skučenih urbanih groblja 1960-ih uveo koncept privremenih pokopa. S obzirom na to da raspadnuto tijelo zauzima manje prostora, kosti se nakon nekog vremena iskapaju, stavljaju u manji lijes i premještaju na manje prostrano posljednje počivalište, poput niša u velikim grobnicama.
"Nemamo prostora u gradovima za izgradnju novih groblja ili nadogradnju postojećih", rekla je forenzička antropologinja Angela Silva Bessa sa Univerziteta Coimbra.
Tri godine nakon ukopa porodice pokojnika dobiva obavijest o skorašnjem premještaju posmrtnih ostataka. No, prema zakonu, tijelo se može premjestiti samo ako se raspalo, odnosno ako su od preminulog ostale jedino kosti. Grobari stoga prvo moraju iskopati pokojnika i provjeriti u kakvome je stanju. Ako tijelo nije raspadnuto, ponovno se pokapa te se nakon dvije godine cijeli proces ponavlja.
Istraživanje groblja u Portu, drugom najvećem gradu Portugala, pokazalo je da 55 do 64 posto tijela između 2006. i 2015. nakon prve ekshumacije nije bilo u potpunosti raspadnuto.
Paulo Carreira, vlasnik pogrebnog poduzeća i direktor nacionalne Pogrebne udruge Portugala, rekao je za Business Insider da se porodice obično prilično dobro nose s prvom ekshumacijom. Ali da daljnje mogu prouzročiti emocionalne probleme.
U nekim slučajevima se tijela decenijama ponovo otkopavaju i zakopavaju, dok u drugima taj proces traje beskonačno jer su se pokojnici mumificirali.
Misterija mumifikacije u Portugalu
Za razliku od egipatskih mumija, čija su tijela namjerno očuvana, u Portugalu dolazi do prirodne mumifikacije. Odnosno, tijelo se osuši toliko brzo da se zaustavlja proces raspadanja. Do ovakve mumifikacije obično dolazi u ekstremnim okruženjima, kao što su pustinje ili ledenjaci, ili pri intenzivnoj vrućini i hladnoći, tako da naučnicima nije jasno zašto se to zbiva na portugalskim grobljima.
Silva Bessa i njezini kolege su istražili koji bi faktori mogli utjecati na usporavanje raspada tijela. Uz suglasnost porodica sakupili su uzorke pokopanih tijela i zemlje oko njih s pet groblja.
"Iznenadili smo se. U istom dijelu groblja imamo različite stupnjeve raspadanja. Neka su tijela već postala kosturi. Druga su bila u procesu raspadanja, a neka su bila u potpunosti mumificirana", kazala je Silva Bessa.
"Čak i na istom tijelu neki dijelovi su samo kosti, područje zdjelice je u procesu raspadanja, a ruke su mumificirane", dodala je.
Silva Bessa je testirala osam svojstava tla koja mogu utjecati na razgradnju. Oni uključuju temperaturu, kiselost, vlagu, gustoću te kontaminaciju teškim metalima i organskom tvari. No za sada nije otkrila uzrok ove čudne mumifikacije.
"Iskreno, mislila sam da ću barem pronaći poveznicu između osobina tla i stanja raspada tijela. Ali nisam", rekla je forenzička antropologinja. Dodala je kako sada namjerava utvrditi utječe li na raspadanje način života pokojnika, poput toga jesu li bili pušači ili kakve su lijekove uzimali.
