Daniela Premuda jedna je od 200.000 osoba koje su napustile Bosnu i Hercegovinu u proteklih sedam godina. Prije pet godina Daniela je tražeći bolji obrazovni sistem otišla u Nizozemsku. Nedavno je završila osnovni dio studija, a na jesen počinje master studij za koji je dobila stipendiju, a vjeruje da u BiH ne bi imala takvu priliku.
“U BiH bi moj rad i trud bio nagrađen nezaposlenošću i konobarisanjem bar narednih 5 godina” kaže Daniela.
S obzirom da je otišla radi školovanja, a ne radi posla upitana je da li se planira vraćati. Tome se nada predsjednik SDA i predsjedavajući Doma naroda BiH Bakir Izetbegović koji je tokom gostovanja u jednoj televizijskoj emisiji kazao kako su i Izraelci napustili svoju državu pa su se vratili nakon 2000 godina.
“U BiH se trenutno ne planiram vraćati, naročito kad pročitam ovakve izjave političara. Umjesto da shvate ozbiljnost situacije i umjesto da im ovolika masa mladih koja je napustila zemlju bude alarmantni ‘wake-up call’, oni pričaju o tome kako su se Izraelci vratili u svoju zemlju nakon 2000 godina. To očito znači da i mi zaboravimo na povratak u BiH za našeg života jer su svi digli ruke od zemlje, te da će i naš narod morati čekati jedno 2000 godina” kategorična je Daniela.
Ona u izjavi za Magazin BUKA kaže da je povlačenje paralele između Izraelaca i naroda u BiH tragikomično.
“No ništa dublje se od njega (Bakira Izetbegovića) i njemu sličnih ni ne očekuje” kaže Daniela koja za nepostajenje perspektive u BiH ne krivi Izetbegovića već njegove glasače za koje je sigurna da ostaju u BiH.
“I ne, nećemo se vratiti kao Izraelci ‘jer nam nigdje nije dobro kao u vlastitoj zemlji’. Vani je predivno, i nikome ne fali konstatna priča o ratu, etničkoj pripadnosti i religijama, mnogi smo i blokirali glavne portale s naših prostora da bi se potpuno psihički odmorili od mentaliteta ljudi koji glasaju za ovu i slične stranke” priča naša sagovornica. Jedini razlog zbog kojeg bi se vratila je kako bi pomogla “ovoj jadnoj zemlji”, ali tek nakon što izgradi karijeru i sebi osigura dovoljno ušteđevine.
“Jednostavno je nekad preteško gledati jednu zemlju kako polako ali sigurno propada zajedno sa svim ljudima u njoj” poručuje.
Dok Izebegović govori o povratku u BiH, realnost je posve drugačija. Mladi ne samo da ne žele da se vrate, već žele napustiti BiH. Čak 60% mladih želi napustiti BiH, a do tih podataka je došao naučni istraživač i docent Fakulteta političkih nauka u Sarajevu, Amer Osmić. Za BUKU kaže da mladi odlaze iz Bosne i Hercegovine primarno zbog nedostatka perspektive, odnosno vizije da će u Bosni i Hercegovini u dogledno vrijeme biti bolje.
“Prema stavu više od 60% mladih trenutno ali i u narednih 10-15 godina neće doći do poboljšanja uslova življenja u BiH. Osjećaj besperspektivnosti koji dominira kod mladih ljudi u Bosni i Hercegovini rješava se tako što planiranje porodice i svih ostalih pitanja koja iziskuju dugoročno planiranje stavljaju na čekanje dok ne dobiju "ulaznicu" za neku od zapadnih zemalja” kaže Osmić.
Među 60% mladih koji žele napustiti BiH je i 25-godišnja Sarajka Ema Kadrić. Završila je osnovni studij sociologije, ali posla u struci nema. BiH ne smatra adekvatnom državom za bilo čiji život. Žao joj je zbog toga, ali je uvjerena da je u BiH veoma teško o(p)stati.
„Željela bih i planiram da svoj život gradim negdje drugo gdje ću imati osnovna prava i mogućnosti. Bosna je kao država zakazala u svakom pogledu, iako će neki možda reći da nije tako. Sigurna sam da bilo koja osoba koja je imala malo ozbiljnijih zdravstvenih tegoba dijeli moje mišljenje. Sigurna sam takođe da je svaka mlada osoba koja je pokušala naci posao u struci, pa čak i van struke, nakon bezbroj razgovora ili bezbroj odbijenica; da ne kažem bezbroj poslanih prijava bez ikakvog odgovora bar jednom pomislila da ovdje više nema nade” iskrena je Ema. Smatra da je naše društvo kolektivno umorno i demotivisano.
“Osjećam da je ovo nezdrava okolina za ljude, ne samo zbog loše ekonomske situacije vec zbog apatije koja nas je sve prekrila i ne dopušta nam da budemo ono što bismo možda mogli biti da smo imali tu sreću da se rodimo na nekom drugom mjestu” dodaje ova djevojka koja je BiH zbog posla već napuštala.
Emin vršnjak Dejan Tešić takođe želi napustiti BiH u kojoj mu je dosta korupcije i nezaposlenosti. Izetbegovićevo „bolje sutra“ ne želi čekati jer mu, kako kaže, već sutra – odlaskom iz BiH može biti bolje. Najradije bi u Švedsku jer se tamo, priča nam, poštuju ljudska prava.
„Vjerovali ili ne, tamo zapravo postoje ljudska prava, za koje smo mi zaboravili. Nebitno da li ste student, imigrant ili samo jedan običan radnik, ako netko ugrožava Vaša prava, Vlada stoji uz Vas. Zbog toga šanse da će vas netko ugroziti su veoma male“ navodi naš sagovornik prednosti ove skandinavske zemlje.
U BiH bi se vratio kao ostvareni privrednik da pomogne novim generacijama, ali svjestan je da Bosna i Hercegovina gubi nadu za bolju budućnosti iz dana u dan. Primjeće da sadašnjost trošimo na rasprave o prošlosti, pa je teško zamisliti da nam budućnost može biti svjetlija.
„Odlazimo jer zapravo naše godine studiranja će vrijediti negdje, ili pak ko nije imao priliku da ranije studira imaće priliku da to uradi, i zapravo ni u jednom trenutku se neće osjećati ugroženo od profesora koji su potajno nacionalisti, homofobi, rasiste i sl. Odlazimo jer ne želimo živjeti od malih plata i velikih kredita koji će nas pratiti do penzije. Odlazim zbog boljeg sutra moje sadašnje i buduće obitelji, gdje znam da neće morati da misle da li mogu priuštiti neki skupi lijek“ neki su od razloga zbog kojih Dejan želi svoj život iz Sarajeva preseliti u Švedsku.
Osmić kaže da su države sa kojima se upoređuju emigracijski procesi u BiH sistemski, efikasno i vrlo brzo rješavali nagomilane probleme, odnosno našli dugme za "reset".
“Čini mi se da mnogi mladi ljudi nemaju više snage da traže dugme nego jednostavno gase svjetlo” kaže Osmić koji je predavao desetinama studenata čije prebivalište više nije u BiH.
“Nažalost analogije koje se povlače sa kretanjem stanovništva na nekim drugim područjima nisu adekvatne odnosno kontekstualno se ne mogu porediti. Bosanskohercegovačko stanovništvo (neovisno o kojoj etniji je riječ) prema jasnim pokazateljima odlazi iz države primarno zbog ekonomskih razloga i mogucnosti za život” zaključuje Osmić.
Bolje uslove za život političke elite ne žele priuštiti novim generacijama, a čak ih ne brine ni mogućnost da možda neće ko imati puniti budžete iz kojih Izetbegović mjesečno uzima hiljade maraka. Doduše, kad bude tijesno za plate, uvijek postoje krediti. Bilo da su Srbi, Hrvati ili Bošnjaci mladi u BiH do posla ne mogu bez stranačke knjižice, a opšta atmosfera konflikta natjerala ih je da i u dijaspori blokiraju informativne sadržaje iz BiH. Kažu, kontaminiraju ih.
