I dok su rejtinzi zapadnih političara uglavnom u porastu usred pandemije koronavirusa, rejting predsjednika Rusije Vladimira Putina stalno pada. Podaci prikupljeni od strane nezavisnog anketara, Levada centra, otkrivaju da je Putinov rejting u aprilu pao na historijski najniži nivo od 59 posto, a ta brojka se zadžala i u maju.
Treba naglasiti da je anketa urađena telefonskim putem. Ono što je zanimljivo da obično baš u tim telefonskim anketama građani pokazuju više lojalnosti prema državi - stari sovjetski refleks - Nikad ne znate ko sluša.
Od 2017. godine rejting vlasti sve je manje zavisio od simboličke veličine i mnoštva pobjeda nad neprijateljima u zemlji i inozemstvu. Efekt ruske aneksije Krima 2014. godine koji je Putinovu podršku u to vrijeme vinuo na više od 80 posto nestao je zbog prije svega stanja na polju ekonomije.
Stagnacija ekonomskog rasta i stvarnih prihoda nakon aneksije Krima očigledno je počela da utječe na stav običnih Rusa prema državi.
Pandemija korone je potpuno promijenila agendu. Putin se iznenada našao u potpuno drugačijoj ulozi. On je sada manje dirigent političkog orkestra, a više moderator medicinske konferencije. I glavno pitanje kojim on treba da rukovodi je sada dodjelu sredstava. Tako da izmijenjena slika predsjednika je daleko od uvjerljivosti za javnost i prvi je razlog za njegov pad rejtinga.
Promjena agende i nestanak alata za političku mobilizaciju spojili su se sa naglim padom ekonomije i smanjenjem budžetskih prihoda kao rezultat niskih cijena nafte, plus zatvaranjem preduzeća. Sve je ovo pogoršano sporim reakcijama vlade na krizu.
Pandemija je oštetila ekonomiju daleko brže od tipičnih ekonomskih i finansijskih kriza. Nesreća i zbrka nastale su poput uragana, uzrokovanog gubitkom ekonomskih pokazatelja i nesigurnosti u vezi sa izvorima prihoda i situacijom na tržištu rada.
U centru ovog uragana je Putin.
Baš kao što je ranije njegov položaj autokrate značio da uzima zasluge za sve dobro u očima većine ljudi, od ekonomskog rasta do aneksije Krima, sada je primoran da preuzme sve loše i svu nesreću proisteklu iz pandemije i ekonomske krize.
I to je drugi razlog za pad njegovog rejtinga.
Autokratski personalizirani model, u kojem je vladar važnija figura od klasičnog predsjednika ili premijera u zapadnoj demokratiji, loše se snašao za živi simbol ruske moći. Putinove ocjene su pale, čak i ako su porasle ocjene zapadnih lidera.
Obim pomoći koja je dostupna Rusima, kako u odnosu na BDP, tako i u apsolutnom iznosu, neuporediva je sa podrškom koja je dostupna javnosti i preduzećima u drugim zemljama sveta. Nisu ruske mjere provedene naročito brzo ili efektivno. Preduzeća su se žalila da su umjesto direktne podrške opterećena budućim porezima i kreditima: troškovi su odloženi, ali nisu oduzeti.
Čini se da je Putin izgubio podršku poslovne klase iz privatnog sektora, koja čini 20-25 posto tržišta rada, a osiromašeni radnici su također nezadovoljni. Država je navikla da se bavi nezadovoljnim obrazovanim urbanistima, ali druga je stvar radnička klasa koja je oduvijek bila stub režima. Ta radnička klasa je očekivala paternalističku podršku države. Ali ta pomoć nije stigla, a zatvaranje čitavih društvenih grupa u ovu zamku gdje nema ni rada a nema ni dobijanja državne pomoći je treći razlog pada rejtinga.
Konačno, četvrti razlog za pad rejtinga je Putinova samoizolacija. Ona nije dočekana kao odgovorno ponašanje, već je protumačena kao politička samoizolacija od društva.
Ponovno pokretanje potrage za političkim neprijateljima u zemlji i inozemstvu i povratak na mobilizacijski scenarij - glasanje za promjenu ustava i odlaganje parade za Dan pobjede - sada su mogući: gradonačelnik Moskve Sergej Sobjanin bio je primoran da drastično olakša mjere donesene zbog pandemije kako bi se prilagodio Putinovoj žurbi da se glasanje održi 24. juna, nakon čega će uslijediti Parada 1. jula.
Putin je voljan da to učini prije nego što se njegov rejting još više smanji, i dok se njegov izlazak iz pandemije još može ocijeniti kao „pobjeda“.
Kako stvari stoje, većina Rusa će automatski glasati za ustavne amandmane. S druge strane razne društvene grupe koje se već osjećaju očajne mogle bi dodatno da budu iziritirane.
Sve ovo stvara manje prijatno okruženje za Kremlj koje bi moglo biti obilježeno i sukobima.
Bar ako se pogleda druga polovina ove godine, piše Moscow Times.
