U gotovo osam godina vladavine Aleksandar Vučić još se nije susreo s ovakvim valom masovnih protesta koji bi ga, prvi put, mogli natjerati da (malo) ustukne. Održani su do sada razni protesti protiv njega, upadi u zgradu RTS-a, višemjesečne protestne šetnje Beogradom i slični performansi, ali sve je to bilo neučinkovito jer su se protesti polako gasili, a da ga nisu ni okrznuli.
Dok se nije dogodio "ekološki ustanak" zbog njegova Zakona o eksproprijaciji - država (režim) bi, ako odredi da je to od državnog interesa, mogla "otkupljivati" bez "otpora" zemljišta koja joj trebaju - a sve u vezi s rudnikom litija kod Loznice, danim u ruke kompaniji Rio Tinto, za koji stručnjaci tvrde da može uništiti "polovinu" vodotoka u Srbiji i zagaditi mnoga obradiva zemljišta, piše Jutarnji.
Desetine hiljada Srbijanaca u čak 53 grada i naselja zbog toga su blokirali saobraćajnice , pa i one u Beogradu i Novom Sadu (ondje su izbili neredi i tučnjava). Vučićev režim na njih je poslao policiju i maskirane batinaše s letvama, nazivajući prosvjednike fašistima, teroristima, neprijateljima napretka, izdajnicima, rušiteljima. Autokratska vlast se možda (malo) poljuljala iako je na noge digla sve svoje političke, parapolitičke, represivne, pararepresivne i medijske kapacitete u obranu Vučićeva "rudarskog" projekta.
Brojnost ljudi i njihov gnjev nisu mogli ne zabrinuti mučenika Vučića koji Srbe ucjenjuje svojom biblijskom žrtvom za njih. Prema njegovoj reakciji, ipak ih je, za razliku od svih dosadašnjih (ponekad i od samog režima izrežiranih) protesta, shvatio ozbiljno, jer stvara se dojam da su "dali prvu pukotinu" u monolitu njegove apsolutne moći. Naime, Vučić je u razgovoru sa seljanima u Gornjim Nedeljicama, gdje bi trebao biti rudnik, taktički povukao ručnu i za sada ubacio u rikverc, rekavši da će razmotriti "izmjene Zakona o eksproprijaciji", ali da se sve mora obaviti tokom sljedeće sedmice. To je, očito, obveza pred Rio Tintom.
Iako neki euforično najavljuju da je ovo početak njegova kraja jer "ustala je Srbija", sjetimo se da su protesti protiv Miloševića trajali godinama prije nego što je srušen. Demonstrantima je podršku dao i Novak Đoković, što nešto znači.
Razlika je u tome da ovi protesti ne nose direktne političke antirežimske poruke, nego je u pitanju ekologija, ali zapravo jednom dijelu Srba dosta je Vučića. Izbori su na proljeće i na njima namjerava potvrditi sebe kao vječnog srpskog Lukašenka. Grozničavo razmišlja kako da rudnik prođe a da ne izgleda da se povukao ili da barem oporbu optuži da je protiv napretka Srbije. Ima on tu vještinu iskovanu na "učinku Kosova" koje je otplovilo, ali još odugovlači priznati poraz.
Doduše, možda sada bukne kakva nova "ugroženost srpstva" u regiji ili će isplivati još užasa Velje Nevolje koji će skrenuti pažnju s Rio Tinta. Kako bilo, pokazalo se da Vučić ipak nije neranjiv, uz svu državno-medijsku infrastrukturu koju drži u svojim rukama. No, ničija nije gorjela do zore, što svaki vlastodržac previđa.