Prije 20 godina, novosti o klimi i vremenu, bolestima i medicinskim postignućima, glazbi i zvijezdama, politici i sportu, ratovima i svim drugim temama nisu kao danas bile samo jedan klik udaljene od nas. Internet je bio tek u povojima, mobitele je rijetko ko imao, a televizija je bila primarni izvor zabave, ali i informiranja, piše Jutarnji.hr.
Bio je 14. novembra 2001. godine. obitelj Brand s Otoka Man, krunskog posjeda Ujedinjenog Kraljevstva s lokalnom samoupravom, koji se smjestio nasred Irskog mora, na pola puta između Irske i Velike Britanije, večer je provodila pred ekranom, uz vijesti.
Alison i Ian Brand bili su tih dana pomalo zabrinuti za svog desetogodišnjeg sina Sama koji je često bio umoran i naglo je smršavio. Mučila ga je i konstantna žeđ, a posebno su mu odgovarala jako slatka pića. Bilo im je jako neobično što je stalno morao na toalet.
No, te im je večeri jedan televizijski prilog otvorio oči. Bio je, naime, Svjetski dan dijabetesa pa su sugovornici, između ostalog, naveli i simptome dijabetesa tipa 1. Učestalo mokrenje, neobična žeđ, potreba za slatkim i hladnim pićima, ekstremna glad, nagli gubitak težine, slabost, ekstreman umor, zamućen vid, razdražljivost...
Ostali su u šoku. Simptomi su opisivali njihovog Sama.
- Je li moguće da naš maleni sin ima dijabetes? - zapitali su se.
Šokantna dijagnoza
Nedugo nakon toga Samu, dječaku koji je obožavao igrati nogomet i košarku, a natjecao se u atletici i u triatlonu, dijagnosticiran je dijabetes tipa 1. Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije.
Samova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina koji služi za regulaciju šećera u krvi, te metabolizam ugljikohidrata i masti u tijelu. To je protein koji potiče unos glukoze iz krvi u tjelesne stanice gdje se pretvara u energiju za tijelo. No, Samove stanice nisu dobivale hranu potrebnu za život.
Informacija koja je šokirala Samove roditelje bila je da za dijabetes tipa 1 nema lijeka. No, dobra vijest je bila da se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Sam mogao imati relativno normalan život.
- Dijabetes nam je svima bio nepoznanica, pa smo zajedno učili i prilagođavali se. Moja porodica, prijatelji i kolege sportaši bili su sjajni i nikada se prema meni nisu ponašali drugačije. Ohrabrili su me da se nastavim baviti sportovima koje volim – priča 29-godišnji Sam Brand koji je ovih dana u Hrvatskoj.
Utrka kroz Hrvatsku
Unatoč svojoj bolesti, on je postao sportaš. Prije sedam godina priključio se Timu Novo Nordisk koji čini 17 profesionalnih biciklista iz cijelog svijeta koji svi imaju dijabetes.
- U timu su biciklisti iz Španije, Australije, Novog Zelanda, Italije, Francuske, Velike Britanije... Zaista smo sjajno, multikulturalno društvo, a jedni drugima smo velika podrška. Čuo sam zbilja lijepe stvari o Hrvatskoj jer smo u timu ranije imali jednog Hrvata koji nam je uvijek pričao o hrvatskim ljepotama, a ni meni ovo nije prvi posjet. Kao mlađi sam s roditeljima turistički posjetio Dubrovnik koji mi se baš svidio. Zasad još nisam imao priliku probati neke vaše fine specijalitete, ali nadam se da bi se nakon utrke mogli počastiti – rekao je Sam između etapa CRO Race biciklističke utrke koja se održava od 2015. godine i obuhvaća više od 1000 kilometara kroz Hrvatsku.
- Ostajemo samo do završetka utrke. Nažalost, kad ste biciklist nemate baš puno vremena za razgledavanje zemlje koju posjećujete, već ste samo fokusirani na cilj, vožnju i cestu – objašnjava Sam koji se s Timom Novo Nordisk natječe u sklopu globalne inicijative „Mijenjamo dijabetes” posvećene poboljšanju životnih uvjeta 463 miliona osoba koje žive s dijabetesom i za one kod kojih postoji rizik za razvoj dijabetesa.
