Hoće li nas prevariti i uzeti nam novac? Hoće li sve proći dobro? Kako će reagirati okolina? Da, bilo nas je strah i imali smo još 100 drugih pitanja. Ali, samo 10 dana nakon što smo uopće čuli da se u Ukrajini sasvim legalno može roditi dijete preko surogat-majke već smo bili u klinici agencije BioTexCom u središtu Kijeva, gdje su spojili moje jajašce i suprugov spermij te ju oplođenu prenijeli u surogat-majku.
Prvi pokušaj nije uspio, ali drugi jest.
Malena danas ima 8 godina, sretno je veselo i bistro dijete - ovo su riječi jedne zagrebačke majke priča za Jutarnji list koja se, dakle, 2013. godine odlučila na umjetnu oplodnju, odnosno ukrajinsku surogat-majku za svoje dijete.
Mnogi ovakve postupke osuđuju iz vjerskih (davanje sperme ili ženske gamete, posudba maternice teško su nemoralni za Crkvu) ili etičkih razloga (iskorištavanje žena zbog njihova siromaštva), bez obzira na motive ili opravdanje koje možda ima par koji se na tako nešto odluči.
"Iza sebe sam imala više spontanih pobačaja. Jednom je trudnoća uspjela, iz nje se rodilo naše prvo dijete. Na svijet je došlo s teškim oštećenjima i ono je danas dijete s posebnim potrebama. Bilo mi je jasno da sama ne mogu iznijeti trudnoću, a nisam željela da dobijemo još jedno dijete s posebnim potrebama, ne zbog nas, nego zbog djeteta. Onda smo odlučili usvojiti dijete. Četiri godine čekanja nisu dale nikakve rezultate. Ja sam tada imala 42 godine, suprug 45. Kada smo čuli za mogućnost surogat-majčinstva, mene, vjerujte, ništa više na svijetu nije moglo spriječiti da dobijem dijete.
Hoće li nas prevariti? Bila sam spremna riskirati. Hoće li sve proći dobro? Vjerovala sam u to. Kako će reagirati okolina? Nije me bilo briga. Isto kao ni za stotinu drugih pitanja", govori majka.
S njom su novinari stupili u kontakt slučajno, bez traganja i namjere da napravimo članak o surogat-roditeljstvu. Nisu je trebali nagovarati da nam ispriča svoje iskustvo. Razmišljala je čak da to bude javno, s imenom i prezimenom, zato što to danas zna sva njezina bliža okolina, svi kolege s posla. No, ne zna malena, a majka ne želi da to dozna iz novina, već od nje, svoje prave, biološke majke kada za to dođe vrijeme. Svakako spada u akademski krug građana, pa je u skladu s time bolje platežne moći, što za ovu priču nije nevažno. Nema tabua, ne radi pauze dok priča niti razmišlja na koji bi način trebala reći neke riječi da one postanu “prihvatljivije” ili možda korektnije. Ne traži ičiju sućut, odobravanje niti ju je briga kako će je neko shvatiti jer ne misli da je učinila nešto što nije smjela ili da je svojom odlukom i činom nekoga povrijedila.
Surogat i stvaranje života aktualizirao je posljednjih mjeseci rat i sijanje smrti u Ukrajini. Uz SAD i Gruziju, Ukrajina je, naime, u ovom trenutku jedina zemlja na svijetu u kojoj je dozvoljen ovaj tip majčinstva. Velika Britanija dozvoljava da roditelji surogat-majci plate razumne troškove, a u većini drugih zemalja zabranjeno je i to.
Kako se legalizira porod surogat-majke, odnosno na koji način to dijete dođe u zemlju gdje će živjeti sa svojim biološkim, odnosno novim roditeljima?
Vrlo jednostavno.
Za Hrvatsku ambasadu sagovornica je bila tek majka koja je kao trudnica umjesto u Zagrebu odlučila dijete na svijet donijeti u Kijevu. Tako izgleda slijed ako ćemo ga pratiti po dokumentaciji, što znači da ne postoji nijedan dokument u hrvatskom sistemu koji bi spominjao da je neko dijete rođeno preko surogat-majke. Ukrajina je parovima iz čitavog svijeta najprihvatljivija za surogat-majčinstvo iz više razloga, važan je i taj da svoja jajašca mogu donirati žene starije od 50 godina i tako postati majke, ali je ključni - novac. VIP tretman u Ukrajini košta oko 40.000 eura, dok se u SAD kreće oko 100.000 dolara.
BioTexCom, najveća od dvadesetak agencija, preko koje je i sagovornica dobila bebu, u ovom trenutku je iz klinike izmjestila bebe koje čekaju da ih preuzmu roditelji u podrume širom grada. U ovom trenutku u raznim fazama trudnoće u Ukrajini je 500 trudnica. One su u prilično nezgodnim situacijama, moraju roditi u Ukrajini da bi bile isplaćene za svoju uslugu. Ako to učine u nekoj zemlji u izbjeglištvu, tretirat će se kao biološke majke rođene djece, što znači da će se poprilično zakomplicirati postupak preuzimanja djece od stvarnih roditelja. Za one koji se rađaju u kijevskim podrumima praktički danonoćno skrbe medicinske sestre. Scene spašenih beba iz Harkova, naprimjer, još na početku rata obišle su svijet.
Od oko 40.000 eura majka će dobiti oko 15.000 eura. Radi se o velikom novcu u zemlji u kojoj je minimalna plaća manja od 100, a prosječna manja od 300 eura. Postoje pravila. Surogat-majka ne smije biti starija od 35 godina, mora imati barem jedno vlastito dijete prije nego što uđe u njihovu bazu, ne smije pušiti, konzumirati alkohol niti biti ovisnica o drogama. Ugovor s agencijom mogu sklopiti samo heteroseksualni roditelji, odnosno samo žena.
Pretpostavlja se da na svijet godišnje u Ukrajini dođe oko 3.000 beba preko surogat-majki, u nekim slučajevima one mogu biti i donorice jajašaca, a u ponudi je i banka spermija. Velika većina klijenata ukrajinskih klinika dolazi iz inozemstva, a bebe završavaju u svojim novim domovinama. Kao mjesto rođenja toj će djeci pisati “Kijev, Ukrajina”, a tko zna hoće li ikada više tamo otići, makar i turistički.
Sagovornica uopće nije razmišljala o ovoj opciji, bila joj je daleka i strana, sve dok obiteljski poznanik u jednom razgovoru nije kazao kako je upoznao jedan zagrebački par koji je dijete dobio preko surogat-majke u Ukrajini.
"Prošao je dan, najviše dva te smo s tim ljudima sjeli na kavu. Htjeli smo doznati što više detalja. Oni su prvotno razmišljali o Americi, ali im je Ukrajina bila povoljnija, a nakon što su se uvjerili da je sve legalno i sigurno, izabrali su jednu kliniku u Harkivu jer je tamo bilo povoljnije nego drugdje u Ukrajini. Nisu imali gotovinu, sjećam se da su rekli da su digli kredit i komentirali: ‘Ljudi dižu kredit za automobile, a kako mi ne bismo za dijete’. Krenula sam istraživati i na internetu sam pronašla BioTexCom kao najveću kliniku. Deset dana kasnije već smo suprug i ja bili tamo", govori žena, dodajući da nikome o tome nisu rekli ni riječi, čak ni vlastitim roditeljima i najbližim prijateljima.
Nisu mogli izabrati ženu koja će im devet mjeseci nositi dijete, niti su ju imali priliku upoznati u tom trenutku, već ju bira medicinsko osoblje po nekim svojim kriterijima. Ono što su unaprijed trebali riješiti bio je paket usluge.
"To je ono što me u početku malo užasnulo, nudili su pakete kao što ih nude razni telekomunikacijski operateri. Sjećam se da je tada najjeftiniji bio 9.000 eura i on je uključivao samo jedan pokušaj trudnoće. Mi smo uzeli najskuplji, on je iznosio 29.000 eura, a uključivao je sve, od dočeka na aerodromu, smještaja, do neograničenog broja pokušaja, odnosno sve dok ne dođe do začeća", govori Zagrepčanka.
Sve kako su planirali i unaprijed dogovorili se i dogodilo. U klinici su sagovornica i njezin suprug dali jajašce i spermij, došlo je do spajanja “in vitro”, te je plod usađen u surogat-majku. Iz vila koje agencija ima za svoje korisnike vratili su se u Zagreb čekajući poziv iz Kijeva. Nakon dvije sedmice su im javili da taj pokušaj nije uspio. Uzeli su nove godišnje odmore, sjeli na avion i uputili se u Kijev te ponovili postupak. Ovoga puta je uspjelo, tako je pokazao ultrazvuk. Zdravstvena ustanova, priznaje, nije ju baš impresionirala jer je bila uređena u klasičnom socijalističkom stilu. Djelovalo joj je to dosta otužno pa je samo naglasilo strepnju s kojom je čitavo vrijeme ulazila u ovaj životni pothvat.
"Trudnoća se odvijala regularno, to je bilo najvažnije. Nije bilo nikakvih problema, a oni su nam slali rezultate ultrazvuka, mislim da su bila tri pregleda. Ipak, znam što sam ja prolazila u svojoj trudnoći pa strepiš od svega, stalno razmišljaš hoće li sve dobro završiti i na kraju jest dobro završilo. Dobili smo termin poroda i opet otišli u Ukrajinu, sada po bebu. Bio je to čaroban trenutak. Toliko nade da čovjek jedva na kraju može vjerovati da se to dogodilo, da smo ju dobili. Ni tada nismo upoznali majku. Trebalo je proći nekih desetak dana da sredimo dokumentaciju u veleposlanstvu. Mislim da svi tamo znaju o čemu se radi, ali nitko ne postavlja pitanja zašto sam došla roditi baš u Ukrajinu, dapače, puni su razumijevanja. Zakon kod nas ne poznaje termin surogat-majke, zato je to tako. Dijete se u matične knjige upisuje kao naše dijete, što ono zapravo i jest", kaže sagovornica.
Ondje su upoznali parove iz čitavog svijeta, iz Australije, Italije, Njemačke, Španije.
"Sjećam se para iz Australije, ona je imala 59, a on više od 60 godina. Imali su već posvojenu curicu od 8 godina iz Kine. Tada su došli po dijete od surogat-majke. Rekli su da je u Australiji zabranjeno financijski podupirati surogat-majčinstvo pa bi se povratkom u domovinu našli pod kaznenom odgovornošću. Zato se nisu vraćali, odlučili su život nastaviti na Tajlandu. Jedan par iz Slovenije mi je ispričao da su ih prvo napali u njihovom veleposlanstvu, ali kasnije su se potrudili da sve prođe u najboljem redu, čak su im dali i službeni automobil na korištenje. Nijemci jako otežavaju svojim građanima, primjerice. Znam za jednu obitelj koji su uzeli od donora spermije i jajnu stanicu, dobili su blizance, ali ih Njemačka nije htjela priznati kao njihove. Na kraju jest, ali dok je postupak trajao oko godinu dana, majka je živjela s djecom u Ukrajini. Također, znam za jedan par iz Italije koji je preko surogat-majčinstva u istoj klinici dobio čak šestero djece", govori majka iz Zagreba.
Ona je bila silno znatiželjna tko je bila žena koja joj je nosila dijete devet mjeseci, a i jako joj je željela zahvaliti. Zato je ipak s njom stupila u kontakt.
"Među dokumentacijom sam pronašla jednu izjavu u kojoj se morala odrediti je li bila izložena radijaciji kada se dogodila havarija u Černobilu te sam tu vidjela njezino ime. Tako sam je pronašla na društvenim mrežama i stupile smo u kontakt. Doznala sam da je prije rodila vlastito dvoje djece, ima 35 godina, u braku je i jedino je našoj djevojčici bila surogat-majka. Kupila sam joj zlatni lančić i stalno joj šaljem poruke zahvale jer sam ja toj ženi neizmjerno zahvalna. Čestitamo si Božiće, Uskrse i ona malenoj čestita svaki rođendan. Još uvijek je u Kijevu, često objavljuje ratne postove, suprug joj se pridružio obrani grada", kaže nam žena.
Zadržala je određenu distancu sa surogat-majkom, dakle, nisu postale online najbolje prijateljice pa joj nije bilo umjesno ulaziti u motive iz kojeg razloga se žena na tako nešto odlučila. Smatra da su motivi vjerojatno ekonomske prirode, s obzirom na to da je s tom trudnoćom svojoj obitelji mogla osigurati dugoročnu egzistenciju.
"Znam za osude da je to iskorištavanje sirotinje i kupovanje maternice, ali ne mislim da je iz ovoga ikome izašla šteta. Najlakše je samo osuditi tuđe postupke. Rodio se jedan život koji inače ne bi bio rođen. Ona ima osam godina, divno je i sjajno dijete", govori nam ova majka.
Jednom će joj morati reći kako je rođena u Ukrajini.
"Čekam da me pita, a onda ću joj sve ispričati. Mislim da neću morati čekati još dugo. Nemam nijednu fotografiju iz trudnoće, ali je nisam ju imala ni s prvim djetetom, koja je bila izuzetno teška. Ona to još ne povezuje. Svi sada oko nas znaju, doznat će i ona", objašnjava.
Koliko god je tajila prva putovanja u Kijev, toliko poslije nije imala problem da, nakon što je sve sretno završilo, bližnjima ispriča što zapravo radi u dalekoj zemlji.
"Rekla sam i kolegama na poslu, dvije kolegice su se rasplakale. Nitko nas nije osudio niti nam kazao i jednu ružnu riječ, da je to strašno ili da iz nekog razloga nije u redu. Svi su bili uz nas. Možda je razlog tome i to što svi znaju što smo sve prije prolazili da bismo dobili dijete", govori žena.
Zanimalo nas je je li neki par na temelju njihova iskustva učinio isto. To se, kaže nam, ipak nije dogodilo.
"Poznavala sam nekoliko parova koji nisu imali djecu. Ispričala sam im naše sjajno iskustvo i ponudila svoju pomoć, kao što su meni pomagali drugi, ali se nitko nije odlučio na tako nešto. Ne ulazim u razloge zašto, svatko ima svoja uvjerenja i razloge. Imam kolegicu koja nije mogla imati djecu, no ona se čak nije odlučila ni na umjetnu oplodnju", kaže sagovornica.
