Znamo da je život u srednjoj kredi bio čudan. Postojali su dinosauri, dobro, to je jasno. Čak su živjeli i na Antarktiku, koji je tada bio prekriven umjerenom prašumom – zanimljivo. Ali moj mozak se sada bori da prihvati najnovije otkriće koje dodatno pojačava ovaj nestvarni prizor: naučnici su svijetu predstavili fosile ose zarobljene u jantaru – ose koja je, ukratko, nosila venerinu muholovku kao torbicu oko struka.
Ova „naoružana“ naprava omogućavala joj je da hvata domaćine u koje bi zatim polagala jaja. Čak su i sami istraživači bili zapanjeni onim što su vidjeli.
Osa pripada izumrloj lozi parazitskih osa i potpuno je drugačija od bilo kojeg insekta kojeg smo do sada vidjeli. Nazvana je Sirenobethylus charybdis, po grčkom morskom čudovištu Haribdi, poznatoj po tome što je tokom dana gutala i izbacivala vodu, piše IFLS.
Međutim, Sirenobethylus nije lovila vodu, već plijen. Kao parazitska osa, morala je uhvatiti domaćina u kojeg bi položila jaja, a izgleda da je neobična struktura oko njenog struka služila upravo za to – da drži plijen dovoljno dugo dok se ne završi proces polaganja jaja.
A koji su tačno insekti bili njene žrtve?
„Nemoguće je reći sa sigurnošću“, rekao je dr Lars Vilhelmsen sa Prirodnjačkog muzeja Danske i Univerziteta u Kopenhagenu za IFLScience. „Pretpostavljamo da je hvatala nešto što se brzo kreće – letećeg ili skakajućeg insekta poput cikade; ne bi imalo smisla razviti ovako složen mehanizam ako je lovila sporo kretajuće gusjenice.“
Ako vam ideja ose koja nosi venerinu muholovku oko struka zvuči nevjerovatno, niste jedini. I sami istraživači su imali problema da povjeruju u ono što su vidjeli kada su prvi put proučavali jantarni fosil.
„Nisam mogao vjerovati svojim očima“, rekao je Vilhelmsen. „Na prvi pogled sam pomislio da gledam mjehurić zraka zarobljen blizu abdomena, što je česta pojava u jantaru. Ali nakon što sam detaljno analizirao nekoliko primjeraka, shvatio sam – ‘ovo je stvarno’. Razumijevanje anatomije i funkcije ovog mehanizma zahtijevalo je sate upoređivanja različitih fosila.“
Tim je imao ukupno 14 primjeraka ove neobične ose, a svi su pripadali istoj izumrloj lozi parazitskih osa koje su polagale jaja u životinje srednje krede. Klopka oko njenog struka nije bila prava biljka, već anatomska prilagodba koja je funkcionisala poput venerine muholovke, hvatajući plijen.
Ovo otkriće donosi nove uvide u evoluciju parazitskih osa i pokazuje da su one razvijale inovativne strategije mnogo ranije nego što smo mislili.
„Kod modernih mesoždernih insekata evoluirali su razni mehanizmi hvatanja plijena“, rekao je dr Taiping Gao sa Capital Normal University za IFLScience. „Međutim, fosilni dokazi o strategijama hvatanja plijena kod parazitskih osa su rijetki. Otkriće ove nove grupe sugeriše da su rani parazitski insekti možda bili još raznovrsniji nego što smo ranije vjerovali.“
„Moguće je da su rane parazitske ose bile sofisticiranije i prilagodljivije nego što smo zamišljali. Možda su bile i pametnije nego što smo mislili.“
Pametne ose s oružanim torbicama? Ne, hvala, kredi.
