Ako ćemo se ravnati prema onoj ''Ispeci pa reci'', kod nas je sve odavno sirovo i prijeti da se pretvori u trulu neiskoristivu tvar koja će potom potrovati trovanju sklono društvo.
Najsvježiji primjer sirovih, nepečenih tvrdnji koje prijete trovanjem lebdjele su posljednjih dana nad Mostarom, gradom koji se uporno trudi ne biti grad slučaj a onda ga neki slučajevi vraćaju u slučaj.
Silne galame
Silne su se galame digle oko okršaja koji su obilježili proteklo vrijeme u ime navijanja, a kojima se, bez obzira na navijačke predznake, redovito prišiva onaj nacionalni.
Potom se onda zalijepi etikete i onima koji ne prate ni nogomet niti smatraju da je kod nas lopta okrugla pa se sve digne na visoku politiku jeftinih priča koje nekome dižu rejting, nekome ga spuštaju da bi na kraju sve politike koje se optužuju zbog batina zadovoljno trljale ruke.
Jer, da ne gubimo običaj, u izbornoj godini, bez obzira na kojoj se razini bira, napetost, napadi, neprijateljstva i još bezbroj nekakvih "N" dobro su došli za nabrijavanje birača.
Napadi u Stocu, sukob pred mostarskom školom, natezanje oko navijačkih transparenata i žutilo Veležovog travnjaka pratile su neozbiljne izjave onih koji bi svojim ulogama u ovom društvu prepunom glumaca trebali biti puno ozbiljniji.
Etiketiranje
Nedopustivo je, ili bi barem trebalo biti, da ministri i nekakvi zastupnici koji misle da su puno veći - a kojima opet, da ne bismo prljali ove stranice, nećemo spomenuti ime – puštaju u javnost izjave koje koriste samo zbijanju njihovih glasačkih redova i trovanju ionako dovoljno zatrovanog javnog prostora.
Trebali bi i ministri i zastupnici znati da se ne može tek tako govoriti o oružju, oružanim napadima, kiselinama ispuštenih iz neidentificiranih letećih objekata, a da se za to nema nikakvih dokaza.
Doduše, o neidentificiranim letećim objektima ih se i ne može imati, ali stavljati oružje u ruke u vrijeme kad se dižu vatre, a tražiti spuštanje tenzija, može biti samo dolijevanje ulja na vatru i ulijevanje straha.
Neodgovorno je od visokih dužnosnika preskakati službena priopćenja policije i tužiteljstava, uz tvrdnje kako oni ne rade ništa jer su u tuđim rukama, i plasirati u javnost neprovjerene informacije praveći se potom da pozivaju na mir glumeći zaštitnike jednih etiketirajući druge a u svemu tome jedino iskreno misleći na bodove koji će nekada neko prebrojati nakon zaokruživanja na izborima.
Dizati rejting sebi na tako ozbiljnim stvarima, upirati prstom u druge i pri tome im u ruke trpati i oružja i kiseline, bez da su se zatražila službena informacija onih koji kao i oni služe ovom društvu ne može biti na čast nekome koga ovo društvo plaća da bi mu bilo bolje.
Jer, potezi koji su se nad Mostarom odigrali, donijeli su napaćenom gradu samo gore a pogoršali su ih oni koji su svojim nepečenim izjavama glumili zaštitnike.
Dizanje na oružje
Pored toga, nedopustivo je da neki drugi zastupnici – kojima nećemo također spomenuti ime da ne prljamo stranice a koji su svoje ime zaprljali presudama za prevare – mrtvi, hladni govore kako su se ljudi u Stocu digli na oružje.
Zastupnik bi valjda trebao poštivati zakon pa je toga nekoga spremnog da ubije, a kojeg je kao on spriječio u tome, morao prijaviti policiji ako se već kune u red i mir i poziva na zaštitu stanovništva i sigurnost.
Svi oni koji su i A rekli o stolačkom slučaju i mostarskim slučajevima nanijeli su samo zlo ovome društvu i pridonijeli su da poraste statistika onih koji iz BiH ne bježe samo radi loših ili nikakvih poslova nego i zbog užasne atmosfere i mržnje.
Zanemarili su oni koji se brinu o nama sa svojih plaćenih funkcija navode policije i tužiteljstava da su oni koji su mlatili u Stocu svi privedeni i da su priznali krivnju ali i da se dižu tužbe za klevetu zbog onih jezičina koje su, da bi zastupnički ganjali pravdu, nedužne ljude imenom i prezimenom proglasili krivima.
Jasno je svakome u ovoj zemlji da neiživljena mladost bez budućnosti, uz dušobrižnike kakve u kravatama viđamo po ekranima i koji iskaču s društvenih mreža, nema drugog načina da svoje frustracije izbaci nego se tukući za glupe ciljeve i upitne vrijednosti.
Peglanje javnosti
Jasno je svima da se sve kod nas veže uz nacionalno i da svaki slučaj može nešto i nekoga zakovati zauvijek pod etiketu koja se teško odljepljuje. Jasno je svima i da postoje pravila, koja bi posebno trebali poštivati oni koji su odabrani, postavljeni i plaćeni da ih pišu.
Jasno je svima, osim napadačima, da bi svi akteri, osim možda neuhvatljivog neidentificiranog letećeg objekta, trebali odgovarati za svoja djela i da bi tužiteljstvo trebalo prestati gledati čija majka radi u policijskim strukturama a čiji je otac malo jači lik.
No, to je opet do onih koji, umjesto da peglaju zakone, peglaju javnost svojim neprimjerenim i neprovjerenim izjavama u kojima se prave stručnjaci i za sigurnost, i za forenziku i za vlati stadionske trave.
Jasno je svima i da kod nas ništa od navedenog nije tako kao što nam je jasno da nitko neće odgovarati za širenje straha neprovjerenim i zlonamjernim izjavama.
No, najjasnije je i najjadnije to što će oni koji dolijevaju ulje biti daleko od vatre kad bukne. Ma koliko govorili da bi im bila čast pasti u obrani države. Šteta je samo što im nije jasno da bi je prvo trebali obraniti od sebe.
Stavovi izneseni u ovom tekstu su lični stavovi autora i ne odražavaju nužno uređivačku politiku Raporta
