Baš kad su meteorolozi najavili da dolaze ljetne vrućine, baš kao da ljeti ima zime, i kad se upalio prvi mostarski ćelopek, krenule su i najave vrućeg političkog mostarskog ljeta. Od njega, baš kao i od stvarnog ćelopeka na mostarskim ulicama gdje su veliki mozgovi malih urbanista zaboravili drvorede ili ih posjekli, neće biti hlada.
Nakon više od desetljeća nebiranja pa potom i u zadnji tren održanog posljednjeg biranja lokalne vlasti, pred Mostarcima će biti velika predizborna borba. Sudeći po zadnjim sjednicama mostarskog Gradskog vijeća, ali i po balonima u medijima i aktivnostima iza kojih se skrila politika, predizborna zagrijavanja već su dosegla ozbiljne temperaturne razine po kojima se da zaključiti da najveći grad Hercegovine očekuju politički toplotni udari zbog kojih se već pale alarmi.
Iako se sramno u javnost pogurala priča da će na sljedećim lokanim izborima biti nekih opcija koje ni same još ne znaju kakvu će politiku voditi, jasno je da će glavu riječ u natezanju za prevlast u gradu imati dvije stare opcije. Negdje tu skrila se i treća, možda i četvrta koje znaju da će ipak biti tek nečiji skriveni adut ili opcija za preglas odnosno prevlast.
Prvi su borbu najavili Stranka demokratske akcije, s novim vodstvom na čelu mostarskog ogranka, koaliranjem sa BH Zelenim te strankom BPS Sefer Halilović. Za zadnje dvije stranke mnogi u Mostaru nisu ni znali ni da postoje ni da djeluju u njihovu gradu, ali će sa SDA, koja je preboljela ili preborila unutarstranačke bitke, činiti Koaliciju za Mostar. Pod starim imenom, onog koji je korišten na proteklim izborima, najavili su nove borbe.
Na predstavljanju koalicije moglo se čuti kako Mostar treba braniti kao jednu od utvrda probosanstva, iako su neki nespretno ubacivali probosankohercegovački patriotizam, ili kao njezino osvajanje. Ovisno s koje se strane gleda. A u koalicijskom prvom obraćanju javnosti strane su se itekako gledale i crtale su se linije iako se pričalo o jedinstvenom gradu.
Kao naglasak na kampanju i na cilj politike stavljena je pak vjera. Tako je rečeno da će ''poseban fokus koalicije biti ustrajavanje na legitimnim zahtjevima vjerskih zajednica''.
Oni koji ne vjeruju, i koje su vjerske zajednice svojim pretjeranim (političkim) djelovanjem ili nedjelovanjem otjerale od sebe, neće biti u fokusu. Oni će biti nijemi promatrači borbe za ciljeve koji se svode na izgradnju centra Mevlana kojim se mahalo u predizborne svrhe daleko prije službene borbe za lokalnu vlast.
Centar Mevlana svojevrsni je odgovor na gradnju zgrade Kazališta u središnjoj zoni čiju su izgradnju iz Islamske zajednice obećali izvesti na sud u Strasbourg pa se tek očekuje prava predstava u Mostaru.
Nekima je to tragedija, nekima komedija. Mnogima je to drama u bezbroj činova kakvih smo se nagledali u bezbrojnim političkim natezanjima na svim razinama i na svim stranama. Naravno, glumci su loši.
Kao prioritet u političku kampanju za lokalne izbore, kad se busamo u prsa europskim stazicama na kojima je nasilu upaljeno zeleno svjetlašce, staviti prioritete vjerske zajednice u sekularnoj državi, još je jedan politički nonsens koji je idealan za politički polupismena glasačka tjelesa.
Prioritet bi valjda trebalo biti rješavanje stotina socijalnih problema, ekoloških ubojica u gradu i njegovoj okolini, milijuni nakarada nakupljenih kroz godine korupcije i nepotizma kao i sve nebuloze koje otežavaju život u gradu koji se voli dičiti svojim veličinama. S bilo koje strane da se gleda s visoka na njega.
Brojanje vijećnika kao vjetrenjača nad Mostarom i proglašavanje strateškim mjestom u kojem jedan narod mora pobijediti drugi, a ne mjestom u kojem će narodi biti nošeni vjetrovima boljeg života može samo zategnuti stvari baš onda kad su se one, pogotovo na početku mandata nove vlasti, počele opuštati.
Iako tek u najavama, '’12 točaka i pet prioriteta'' u koje je umotan koalicijski sporazum, a koje nisu detaljno pobrojane ni predstavljene, bit će točke koje će grad, koji se jedva iščupao s dna, vratiti na neke nove početke, nova dna ili nove krajeve.
U koaliciju su pozvane sve probosanske snage, a onda se valjda netko sjetio da je Mostar u Hercegovini, pa su pozvane i probosanskohercegovačke. No, za sada nema odgovora. Druge su opcije odlučile svojim putem i svojim točkama. Druga koalicija trebala bi biti Demokratska fronta, koja iako na višim razinama ide uz SDA, okuplja oko sebe NES, Stranku ta BiH i Prvu mostarsku partiju. I oni čekaju partnere koji će trčati s njima prema cilju.
Kod HDZ-a se još uvijek ništa ne zna. Ili se sve zna ali se čeka pogodan trenutak za objavu njihove političke vremenske prognoze. Tek je čelnik HDZ-a BiH, najavio kako očekuje pobjedu i gradonačelnika ili gradonačelnicu na čelu grada. Ovo posljednje, moglo bi biti jedino iznenađenje koje će u svojoj borbi za Mostar ponuditi stranka.
No, politički meteorolozi na tom su nebu vidjeli podjele unutar stranke i brojna neslaganja koja su isplivala u kritikama mostarskog parkinga kojeg gradonačelnik, unatoč nekim nezakonitostima i aljkavim rješenjima brani. Tu se računa na stara partnerstva i dizanje ruku kako su se digle na posljednjem glasovanju za gradonačelnika grada koji je proglašen stolnim iako mu sve stolno završi ispod stola. No, neke od ruku su ojačale, a neke su promijenile svoju priču.
Bilo kako bilo, pridružili se jedni drugima ili trećima, pojavilo se nešto četvrto, Mostarci neće slušati rješenja problema koji njih tište nego će se maleni bogovi u ime Boga igrati politike i svojih prioriteta od kojih se ne živi i u kojima se ne živi.
Na kraju krajeva, u zagrijavanju za izbore čuti rečenicu kako su u jednom trenutku Hrvati imali gradonačelnika i Sarajeva i Mostara i da im je to previše, može značiti da se u lokalnu politiku, koja gazi pohabanim cestama i jede otrovanu hranu koju zalijeva otrovanom hranom, vratio teški nacionalizam. A njemu ni Bog ne pomaže.
Stavovi izneseni u ovom tekstu su lični stavovi autora i ne odražavaju nužno uređivačku politiku Raporta
