Da se ostvaruju predizborne aktivnosti skrivene iza uobičajenog posla i da šarene laže ostavljaju boju, mogao bi Mostar biti zeleniji i od Tallinna, prošlogodišnje europske zelene prijestolnice.
Aktualni mostarski gradonačelnik, Mario Kordić, nositelj liste za izbore ispred HDZ-ove koalicije, i Đani Rahimić, aktualni vršitelj dužnosti direktora mostarskog Komunalnog i nositelj liste koalicije predvođene SDA, istog su dana objavili ''zelena'' priopćenja.
Njih dvojica, ako prođu u Vijeće, borit će se vjerojatno za naklonost vijećničkih ruku da se smjeste u gradonačelničku fotelju, a do tada će, svatko sa svoje pozicije, plasirati priopćenja u kojima, između redaka, hvale sami sebe.
Poklopilo se
Kordić je dobio zeleno svjetlo s federalne razine da Mostar može graditi svoju solarnu elektranu pa će se vrtjeti priča kako će grad, koji je tek nedavno normalno osvijetlio svoje ulice jer je ranije europskim novcem zamazao građanima oči, trošiti svoju struju i prolaziti jeftinije.
S druge strane, Rahimić, koji upravlja ujedinjenim komunalnim poduzećem, najavio je reciklažna dvorišta, otoke s kontejnerima za razdvajanje otpada iako svi sumnjaju da će se otpad kad se odveze na deponiju razdvajati. Najavljeno je i besplatno odvoženje krupnog otpada pa se ne bi više po mostarskim ulicama trebalo nalijetati na dnevne boravke i kupatila ''posložena'' uz pretrpane kontejnere.
Kordić i Rahimić bit će, ako prođu u Gradsko vijeće, glavni suparnici za gradonačelničku fotelju i sigurno je da iskorištavaju svaku priliku da se ne baš pretjerano zainteresiranim biračima progura kakva priča sa samoreklamom i da se u prikrivenoj kampanji obračunaju s idejama. Samo što Kordić u ulozi gradonačelnika ima prednost kad je u pitanju samohvala dok direktor komunalnog poduzeća mora pronalaziti načine da se nečim pohvali.
Poklopilo se ovog puta da obojica proguraju priču koja će sačuvati zanemareni mostarski okoliš i kako je krenulo mogla bi priča završiti na rješenju davno zaboravljenog problema s mostarskim stablima pa da i jedan i drugi krenu u sadnju tisuća i tisuća stabala koja Mostaru nedostaju.
Bajke
Naravno, i jedna i druga bajka imaju mnoštvo upitnika pa je direktor Komunalnog razmjestio kontejnere iako za to nije dobio svjetlo Gradskog vijeća jer je riječ o točci koja godinama ne može dobiti ni prijedlog, kamoli dovoljno ruku.
S druge strane, mostarski solari, koji bi trebali učiniti Mostar jedinim gradom koji sam sebi proizvodi struju, povući će brojna pitanja poput onih o javno-privatnom partnerstvu. Jer, kad se kod nas spomene partnerstvo, odmah treba uz to postaviti upitnike a uz njih uskličnike.
Valja spomenuti i da jedna druga ''zelena'' priča nema ni početka ni kraja. Mostarska Deponija, koju neka druga struja koristi za svoje poene, tapka na mjestu. Zamalo je i ona postala predizborni plus, ali je sve palo na javnoj raspravi jer građani žele da sve krene otpočetka.
No, nije ovo ništa što izmorenu ljetnom i političkom vrućinom čeka mostarsku glasačku publiku. Stranke je prepalo Središnje izborno povjerenstvo kaznama zbog preuranjene kampanje i zbunjujućim pravilima pa su malo stale na loptu. Ali, čim se mahne zastavom za političku utrku, krenut će teme puno obojanije i prljavije od ekologije i čistoće koje se sada prosipaju.
Iako se u godinama nebiranja u Mostaru nakupilo dovoljno tema za ozbiljan predizborni program, a repovi bezvlašća u novoformiranoj vlasti to potvrdili, niti jedna stranka se nije potrudila na papir staviti ozbiljnu priču o ozbiljnom gradu kakvim žele prikazati i učiniti Mostar.
Mostarsku neozbiljnost tako je potvrdila i potvrda Turističke zajednice da nema pojma o tome koliko turista boravi u gradu pa samim time ni Mostar ne može znati koja je njegova korist od gužvanja po Starom kradu ukrašenom kineskim proizvodima i koliko, a to je ipak najvažnije, od svega toga završi u džepovima grada.
Bezbroj gluposti
To, recimo, nije nitko nikada potegnuo kao stavku koja bi trebala biti priča onih koji se usuđuju pričati o gradu. Zato se u mostarskom eteru čuje bezbroj gluposti i ideja koje su se rodile samo da bi zatrovale ionako zatrovan prostor uz Neretvu i da bi podijelile ionako podijeljeno i lako podjeljivo društvo.
Da je sreće, a nije, slušali bismo kako se u mostarskim predizbornim prepucavanjima politike šamaraju brojem drvoreda, zelenim površinama, reciklažom, oživljavanjem rasadnika čije su stabljike nekada cvjetale cijelim Balkanom i parkovima u koji se da skriti od nesnosnih vrućina a da se ne ugazi u tragove mostarske ljubavi prema psima.
Da je sreće, a nije, ne bi zelenilo i priče o manjem trovanju ljudi bili izuzetak nego normalna politika grada koji se često bezrazložno diči sam sobom.
Stvarnost je, nažalost, potpuno drugačija. Predizborna kampanja, kad krene, bit će priča koju neće nitko htjeti slušati osim onih koji je kreiraju i kojima sline cure niz bradu dok tipkaju priopćenja u kojima nema ni života ni suživota i kojima se životni prostor svodi na zapišavanje teritorija. Valja se samo sjetiti što smo iz Mostara čitali u zagrijavanju za zagrijavanje i kakve su se priče plasirale kao važne životne teme.
Bude li tako u nepisanim programima, jer teško da će građani dobiti ozbiljan plan rada neke stranke ili koalicije, Mostaru se, unatoč zelenilu, crno piše.
Stavovi izneseni u ovom tekstu su lični stavovi autora i ne odražavaju nužno uređivačku politiku Raporta
