Vijesti

Može li doći do raspada “srpske reprezentacije”?

Svaki put kada bi se zategnulo na relaciji SNSD - DNS krenule bi i špekulacije o tome da li se i kako se to može odraziti na državnu vlast, odnosno je li moguće napraviti većinu bez SNSD-a?

Iako vlast bez SNSD-a zvuči dobro, to je malo vjerovatno. Matematički je moguća ali proceduralno nije, a to upravo zahvaljujući SDA i politički tupavoj odluci Bakira Izetbegovića da većinu u Klubu Srba u Domu naroda BiH da upravo SNSD-u i Miloradu Dodiku.

Simbioza političkih parazita

Ali, šta se uopće dešava između te dvije stranke, i zašto je DNS toliko važan?

DNS je najodaniji i najdugovječniji partner Milorada Dodika. Kada god zatreba i zafali glasova tu je DNS.

Iako su dvije stranke imale turbulentan odnos, uglavnom je funkcionirao na svojevrsnoj simbiozi. Političkim parazitima domaćin je RS i institucije BiH iz kojih crpe finansije moć.

Posljednja razmjena udaraca odigrala se u relativno kratkom vremenskom periodu i žestoko je utjecala na stanje u Vladi RS ali uskomešala i duhove opozicije na državnom nivou.

Naime, prva runda bila je prilikom imenovanja Vijeća ministara BiH, kada je tadašnji predsjednik DNS-a Marko Pavić za ministra za ljudska prava i izbjeglice predložio Draška Aćimovića. Ovo ime naravno nije bilo dovoljno "srpsko" za Dodika, s obzirom na biografiju Aćimovića iz koje je izbijala probosanska socijaldemokratija.

U svojevrsnom političkom "blickrigu" Dodik je uspio rasformirati DNS, skloniti Pavića i na njegovo mjesto dovesti Nenada Nešića. Potom se rješava i pitanje popune Vijeća ministara BiH.

Upravo je ovaj udarac ključan da bi se razumjelo ono što se prije nekoliko dana desilo u Prijedoru. Iznenađujuća je bila vijest da je DNS izašao iz koalicije sa SNSD-om u ovom gradu te formirao novu većinu sa SDS-om.

Dodik nije dugo čekao na osvetu. Uslijedila je smjena Lejle Rešić, ministrice u Vladi RS, koja je kadar DNS-a iz Prijedora. Iako se očekivao žešći odgovor DNS-a, stiglo je iznenađujuće blago saopćenje u kojem "privahtaju smjenu, ali pod uvjetom da je posljednja".

"Udar na Prijedor", jasno je, osmišljen je u glavi Marka Pavića. Dogovor je osmišljen zajedno s Mirkom Šarovićem, predsjednikom SDS-a. Ovakav potez Pavića u suštini je osveta Dodiku, koji ga je uklonio s mjesta šefa DNS-a.

Međutim, to pokazuje i da Pavić još uvijek ima ogromnog utjecaja u DNS-u.

Kakva je situacija u NSRS?

DNS u NSRS ima sedam zastupnika, ali je veliko pitanje da li su svi pod kontrolom Nenada Nešića. Ipak, i bez DNS-a, SNSD ima komotnu većinu u parlamentu RS sa Socijalistima, DEMOS-om, Ujedinjenom Srpskom, Socijalističkom partijom Srpske (dio socijalista koji je napustio Đokica).

Dakle, u NSRS Dodik je siguran.

Može li DNS prevagnuti u državnoj vlasti?

Ne može. A, i da može - neće. Zašto ne može, već smo naveli na početku teksta.

Zašto neće?

DNS će, zbog svega, izgubiti nekoliko direktorskih pozicija u Prijedoru - u bolnici, Muzeju Kozare, Nacionalnom parku Kozara, Rudarskom institutu i u nekoliko osnovnih i srednjih škola, ali će ta mjesta biti popunjena također kadrovima DNS-a koji ne mogu biti iz Prijedora.

Dodik je istakao da kadrovi DNS-a koji dolaze iz Prijedora i koji sjede u direktorskim foteljama više ne mogu da obavljaju te dužnosti nakon što je DNS napravio novu većinu u Skupštini Grada Prijedor sa SDS-om.

Eventualnim napuštanjem "srpske reprezentacije" na državnom nivou ili prekida koalicije sa SNSD-om, Nešić bi sigurno ostao bez direktorske fotelje u Putevima RS, a bili bi posječeni i svi ostali kadrovi ove stranke na svim nivoima. Nešiću se to ne isplati, a teško i da smije povući tako radikalan potez.

Zašto se u komešanjima i preturanju većine uvijek spominje DNS?

Razlog zbog kojeg DNS uvijek ima etiketu mogućeg jezička na vagi teško je utvrditi. Osim stalnih prepucavanja koja ne dobiju nikad fatalan epilog, nema drugog uporišta.

Zanimljivo je da se DNS jedno vrijeme spominjao kao target međunarodne zajednice, prije svega Ambasade SAD u BiH. Navodni cilj bio je odlijepiti DNS od SNSD-a i prekompozicija Kluba Srba u Domu naroda BiH. U sve su bile uključene opozicione stranke od SDS-a, PDP-a, SDP-a, Naše stranke do SDA i DF-a. Plan očigledno (još) nije upalio.