Mogu li autokratski dekreti o zamrzavanju cijena ili potezima centralne banke doista zaustaviti inflaciju, ili u stvarnom životu ipak treba imati nešto više od moći i političke odlučnosti?
"Jutarnji list" navodi primjer mađarskog premijera Viktora Orbana.
Koristeći svoju moćnu političku poziciju Orban je prvo limitirao rast cijena goriva, kao i mogući rast troškova energije za kućanstva. Zamrznuo je i stope hipotekarnih kredita.
S obzirom na to da su ostale cijene ipak i dalje rasle, Orban je prije općih izbora, koji mu stižu već 3. marta, naložio i limitiranje rasta cijena pojedinih prehrambenih proizvoda. Taj eksperiment autokratskog upravljanja kretanjem cijena nije se pokazao naročito uspješnim.
Naime, prve procjene govore o rastu potrošačkih cijena u Mađarskoj od čak 7,9 posto u januaru, što je najviši rast od 2007. godine. Pri tome treba voditi računa kako je tzv. core inflacija (iz koje su isključene volatilne cijene energije i hrane) rasla 7,4 posto ili najviše u 20 godina.
Detaljniji podaci mađarskih statističara otkrivaju kako su cijene hrane pri tome rasle vrlo visokih 10,12 posto, a cijene goriva čak 22,5 posto.
Vlada pak očekuje da će njihove administrativne mjere smanjiti očekivanu inflaciju za 2,5 posto. No, sada je jasno kako će mađarska centralna banka morati nastaviti sa zaoštravanjem monetarne politike. Već su podigli efektivnu temeljnu kamatnu stopu na 4,3 posto, što je za Evropsku uniju vrlo visoko. No, taj potez bio je nužan za održavanje stabilnosti forinte.
Ovo što se upravo zbiva u Mađarskoj, a prije toga smo gledali u Turskoj, značajan je udar onima koji plasiraju narative o širokom spektru mogućnosti koju nudi administrativno upravljanje ekonomijom i(ili) monetarna suverenost naspram tržišta i ulaska u eurozonu.
Uz ovako visoku inflaciju treba pratiti koliko će Orban proći loše na predstojećim izborima, piše "Jutarnji list".
