historija

Mračna strana Mahatme Gandhija. Lik je, u stvari, bio manijak

Gotovo cijeli svijet smatra Mahatmu Gandhija moralnim autoritetom. Prva asocijacija na njega je, u većine neupućenih, miroljubivost i nenasilje.

No prava je istina, kako se čini, daleko od te fasade koju nam je svima prodao u javnosti.

Ashwin Desai i Goolam Vashed, autori su kontroverzne knjige o Gandhijevom životu i radu u Južnoj Africi (“Južnoafrički Gandhi: Nositelj Carstva”). Istražujući njegov lik i djelo, i sami su ostali iznenađeni onime što su otrkili.

Njihovo istraživanje trajalo je punih sedam godina, a obuhvatilo je razdoblje Gandhijeva boravka u Africi između 1893. i 1914. Gandhi je u Afriku stigao kao mladi advokat sa samo dvadeset i četiri godine.

Bilo kuda mizoginija svuda

Autori knjige otkrili su, da se iza kompleksne osobnosti krije i ona sklona seksualnim perverzijama. Iza pomno smišljenog altruističkog imidža nalazio se cijelo vrijeme lik koji vam se ne bi svidio da ga upoznate bez maske. Vjerovatno se pitate kako je sada odjednom Gandhi postao perverznjak i u čemu je kvaka. Naime, poznato je da se Gandhi odlučio i za celibat, iako je imao ženu s kojom se nije konzultirao o toj odluci. Svoju je spremnost na celibat testirao spavajući kraj golih djevojčica, a između ostalog tako je i spavao kraj svojih dviju unuka.

U osnovi Gandhi nije cijenio žene, osobito u smislu seksualnosti i bio je zagovornik one da su si žene same krive za seksualno nasilje. U stilu one, ako provociraš nekim dijelom svog tijela, pa i onda ako je to nesvjesno, odgovaraš za ono što ti se dogodi.

To najbolje oslikava slučaj dviju djevojaka koje je maltretirao neki mladić, što je Gandhi primjetio. No nakon toga nije osudio mladića već je ženama odrezao kosu jer su mladića dovele u neugodnu poziciju izazvavši ga svojom zavodljivom kosom. Kasnije se s tim činom i hvalio. Jedan od izvora za ovaj događaj je njegova autobiografija “Priča o mojim eksperimentima s istinom”. Upravo je ovakvo mišljenje o ženama kao provokatoricama i danas duboko ukorijenjeno u Indiji. Dakako, on nije tvorac tog mišljenja, ali ga je uveliko plasirao i popularizirao.

Ono što zabrinjava u Indiji, zemlji u kojoj su seksualni napadi izuzetno česti, što takvo mišljenje nije samo prisutno u neobrazovanih već i u ostalim društvenim slojevima ili kastama, ako ćemo koristiti ispravniju terminologiju za svijet Indije. Godine 2016. St. Xavier’s College u Mumbaiju zabranio je ženama nošenje poderanih traperice, dok je četiri godine ranije Adarsh ​​Women’s College u okrugu Bhiwani u Haryani također zabranio traperice i majice za studentice jer je takva odjeća previse provokativna za muškarce u kampusu.

No, ako ste mislili da je ovo vrhunac ludosti, prevarili ste se, imao je on i luđih, zapravo pogubnijih stajališta. Tako je silovana žena u njegovim očima gubila vrijednost ljudskog bića, a pravdao je i ubijanje kćeri od strane očeva, u svrhu spašavanja porodične časti.

On je smatrao da je ženina “čistoća”najbolji štit od silovanja i da neustrašiva žena nikada ne može biti obeščašćena. Drugim riječima tvrdio je da je nemoguće silovati ženu bez njezina pristanka. Među najluđim je bilo ono da sužene koje koriste kontracepciju kurve. Jednom riječju ovakvo razmišljanje mogli bi samo okarakterizirati kao mizoginiju s perverznim obilježjima.

Krajem života vjerovatno pod pritiskom javnosti i društvenih promjena, malo je revidirao svoje stavove, ali šteta je već bila počinjena. Prema svjetskom gospodarskom forumu Indija se nalazi na dnu spolne ravnopravnosti, za što Gandhi snosi dobar dio odgovornosti, piše Povijest.hr.

Gandhi kao rasist

U kontroverznoj novoj knjizi “Južnoafrički Gandhi: Nositelj Carstva”, vidljivo je da je Gandhi shvatio moć nenasilne politike, ali je iza svoje dobro namještene fasade skrivao i čovjeka koji je u osnovi podržavao politiku Carstva, barem kada su druge rase u pitanju.

Po dolasku u Afriku stanovništvo Afrike smatrao je podrasom, odnosno rasom koja je manje vrijedna od ostalih. Nisu ga zanimale nevolje tamošnjeg crnog stanovništva, koje je nazvao divljacima i drugim pogrdnim imenima. Gandhijev biograf i unuk, koji je još uvijek na životu Rajmohan Gandhi, navodi da je njegov djed nekada bio neznalica s predrasudama prema južnoafričkim crncima.

Međutim Gandhijev unuk gleda na tu problematiku subjektivno jer iluzorno vjeruje, ili bolje rečeno želi vjerovati da je Gandhijeva borba za prava Indijaca u Južnoj Africi provocirla borbu za prava crnaca, što nije istina jer je borba za prava afričkog svijeta počela znatno prije. U osnovi Gandhi je prihvatio moć bijelog čovjeka i u skladu s tim prezirao je afričke crnce. Danas se zna da je svjesno zatvarao oči pred brutalnošću Carstva prema crnom čovjeku. Napravio je očito oštru podjelu bitaka u koje treba i ne treba ulaziti.

Upravo knjiga “Južnoafrički Gandhi” otvorila je Pandorinu kutiju, a koja je rezultirala i uklanjanjem njegova kipa na Sveučilištu u Accri u Gani 2018. godine. Naravno, neki se tome protive, pa čak idu tako daleko kazujući da je on samo čovjek koji je priznavao svoje slabosti i radio na njima.

Sigmund Freud bi bio zasigurno sretan da je na svoj ležaj mogao posjesti Gandhija, koji bi očito bio živo vrelo seksualnih frustracija, a koje su opčinjavale oca psihoanalize. Bilo bi zanimljiv čuti što bi Freud, o svom pacijenut rekao, ako zanemarimo tajnost odnosa pacijent-liječnik.