Noah Lyles, novi olimpijski pobjednik na 100 metara, brbljav je i glasan, voli se isticati i folirati te spada među ona lica koja su vam ili iznimno simpatična ili vam jedu živce čim se pojave i otvore usta. Možda će zvučati politički nekorektno, ali za njega bismo rekli da je tipičan Amerikanac.
No ima on svojih trenutaka. Neki se mogu primijetiti u dokumentarnoj seriji Sprinters koju je uoči Olimpijskih igara u Parizu izbacio Netflix, dok je nas kupio krajem avgusta prošle godine na Svjetskom prvenstvu u Budimpešti. Amerikanac je Amerikancima kazao šta ih ide.
"Moram gledati finale NBA lige i na kraju im na kapama piše “svjetski prvaci”. Svjetski prvaci čega? Sjedinjenih Država? Nemojte me krivo shvatiti, volim SAD, ali to nije svijet. Mi smo svijet. Skoro sve zemlje na svijetu se ovdje bore, ustraju, stavljaju svoju zastavu da pokažu da su zastupljene. U NBA ligi nema zastava."
Te su izjave izazvale brojne ljutite reakcije NBA zvijezda, od Duranta do Greena, prozvali su ga da preko NBA lige želi skrenuti pozornost na atletiku. Zanimljivo, nekoliko sedmica kasnije američka košarkaška reprezentacija nije uspjela postati svjetski prvak…
Od vremena Usaina Bolta, što zapravo i nije bilo toliko davno jer je tek sedam godina otkako je otišao iz sporta, svjetska atletika nema šoumena i lice s postera koje bi bilo veće od sporta. I u potrazi je za njim jer zna da se tako dolazi do dodatnog novca kojeg njoj, kao ni ostatku svijeta, nikada nije dovoljno, piše Jutarnji. Ovaj Amerikanac bi joj mogao itekako koristiti. Najbogatiji proizvođač sportske opreme i najveći ulagatelj u atletiku je američka kompanija.
“Želim imati svoju tenisicu. U sprintericama nema novca, ali u tenisicama ima”, poručio je iz Grada svjetlosti.
Nakon osvajanja zlata poslao je motivirajuću poruku svima.
"Imam astmu, alergije, disleksiju, ADHD (hiperkinetički poremećaj), anksioznost i depresiju. Ali reći ću vam da to što imate ne definiše ono što možete postati. Zašto ne ti! - napisao je Liles.
“Prije nekog vremena odlučio sam uzimati antidepresive. To je bila jedna od najboljih odluka. Otad sam mogao razmišljati bez mračnog prizvuka na umu da ništa nije važno. Borim se sa svojim mentalnim poremećajem. Postao sam pomalo popularan u Olimpijskom selu. Nažalost, to dolazi sa svojim nizom izazova. Ne mogu pronaći vlastito sigurno mjesto. Osjećam da ću nakon ovih Ol morati razgovarati sa stručnjacima, da se naučim postati dostupniji”.
Hoće li atletika u Lylesu dobiti novog Bolta ili barem prvoga koji će mu se iznimno približiti, tek ćemo doznati.
