otkrivena veza

Muči milione ljudi, a sada je došla i na listu faktora rizika za razvoj demencije

    Anksioznost je onaj neželjeni gost koji se pojavi nenajavljen i često prekorači svoju dobrodošlicu, čineći sve malo stresnijim. Ali nedavne studije otkrivaju nešto još više zabrinjavajuće u vezi s tjeskobom - poput njene povezanosti s demencijom. Da, ona može utjecati na naš mozak na načine koji povećavaju rizik od demencije kasnije u životu. A evo tačno kako su anksioznost i demencija povezani, šta se događa u našem mozgu kada smo pod stresom i zašto bi se briga o našem mentalnom zdravlju sada mogla isplatiti u budućnosti.

    Studija, koju su proveli istraživači u Australiji, otkrila je da odrasli stariji od 60 godina kojima je dijagnosticirana anksioznost u posljednjem desetljeću imaju oko tri puta veću vjerojatnost da će razviti demenciju od onih bez anksioznosti. Rizik je bio još veći za one kojima je dijagnosticirana anksioznost prije 70. godine, koji su imali i do sedam puta veću vjerojatnost da će razviti demenciju.

    Učesnici studije grupirani su na temelju njihove anksioznosti: hronična (anksioznost i na početku i na kraju studije), riješena (anksioznost samo na početku) i nova (anksioznost samo na kraju). Utvrđeno je da oni s hroničnom anksioznošću imaju 2,8 puta veću vjerojatnost da će razviti demenciju, dok su oni s novom anksioznošću imali 3,2 puta veću vjerovatnost.

    Predloženo je nekoliko razloga za vezu između anksioznosti i demencije. Osobe s anksioznošću mogu se upustiti u rizična ponašanja poput pušenja i loše prehrane, za koje se zna da povećavaju rizik od demencije. Osim toga, kronična anksioznost može dovesti i do povišenih hormona stresa, uzrokujući upalu mozga koja narušava kognitivne funkcije i potencijalno dovodi do demencije.

    Studija je naglasila i važnost liječenja anksioznosti kako bi se smanjio rizik od demencije. Primijetilo se da učesnici čija se anksioznost riješila između početne i naknadne procjene nisu pokazali povećani rizik od demencije - to znači da je anksioznost promjenjivi faktor rizika i da pravovremeno liječenje terapijom i lijekovima može smanjiti rizik.

    Istraživači su također istaknuli ulogu zdravog načina života u ublažavanju anksioznosti i smanjenju rizika od demencije. Istaknuli su da osobe s anksioznošću često vode manje zdrav način života, što može povećati vjerovatnost razvoja kardiovaskularnih bolesti i demencije.

    Iako studija pruža vrijedne rezultate, priznaju se neka ograničenja, poput potencijala za propuštene slučajeve anksioznosti i nedostatka detaljnih informacija o tome kako su učesnici riješili svoju tjeskobu. Unatoč tim ograničenjima, nalazi studije naglašavaju potrebu za učinkovitim liječenjem anksioznosti kao mogućim načinom prevencije demencije kod starijih osoba.