Svijet

Mudžahedini ustali protiv taliabana: Poslali pismo Zapadu – dajte nama oružje i municiju, pa ćemo da vidimo…

The Washington Post objavio je dramatičan apel Ahmada Masuda, vođe Nacionalnog fronta otpora u Afganistanu. Masud je lider gerilskog i mudžahedinskog pokreta u dolini Pandžšir, koji je pod vodstvom njegova oca decenijama uspješno odolijevao sovjetskim i talibanskim napadima. Ovo područje jedino je u Afganistanu nad kojim talibani ni danas nemaju kontrolu.

Naime, Masud se ranije ove sedmice u toj dolini na sjeveru zemlje sastao s dosadašnjim prvim potpredsjednikom Afganistana, Amrulahom Salehom, i drugim afganistanskim političarima i vođama koji ne misle pristati na vlast talibana i s njima dogovorio početak, odnosno nastavak pokreta otpora talibanima.

Saleh je sebe proglasio vršiteljem dužnosti predsjednika Afganistana, u skladu s ustavom, nakon ulaska talibana u Kabul i bijega bivšeg predsjednika Ašrafa Ganija iz zemlje.

"Talibani ne drže pod kontrolom čitavo područje Afganistana. Stižu nam informacije o situaciji u dolini Pandžšir. Ondje su koncentrirane snage pokreta otpora potpredsjednika Saleha i Ahmada Masuda", izjavio je danas i ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov na konferenciji za novinare održanoj u Moskvi.

Masud stariji, koji je bio ministar unutrašnjih poslova u kratkotrajnoj Islamskoj Državi Afganistan (1992.-1994.), nastaloj nakon rušenja komunističkog režima i njegove Demokratske Republike Afganistan, bio je nakon toga jedan od nekoliko vođa takozvanog Sjevernog saveza, koalicije veterana rata protiv sovjetske okupacije koji je trajao od 1979. do 1989. godine, a koji su poznati po imenu - mudžahedini.

Sjeverni savez je nastavio oružani otpor talibanima i nakon što su ovi pobijedili u građanskom ratu koji se vodio od 1994. do 1996. i preuzeli vlast u Kabulu.

Njegov otac vodio je Sjeverni savez koji se borio protiv talibana sve do 2001.

Sjeverni dio zemlje, po kojem je i dobio ime, ostao je pod kontrolom Sjevernog saveza sve do 2001. godine, kada su SAD i druge članice NATO-a pokrenule invaziju na Afganistan.

Prije nego što su talibani pobijedili u građanskom ratu i preuzeli vlast u većini zemlje, Masud se zalagao za utemeljenje demokratskog procesa u Afganistanu, no rat s talibanima i njihova pobjeda uništili su sve šanse za takvo nešto.

Tokom vladavine talibana i njegove autonomne vlasti na sjeveru - koja je bila utemeljena na demokratskim institucijama - izjavio je kako su mu talibani u više navrata nudili položaj u vlasti kako bi ga zaustavili. Odbio ih je zbog, kako je rekao, nesavladivih razlika između njihove ideologije i njegovog vlastitog prodemokratskog pogleda na društvo.

Masud, koji je u ratu protiv Sovjetskog Saveza i njemu odanog komunističkog režima u Kabulu dobio nadimak "lav Pandžšira", želio je uvjeriti talibane da se pridruže političkom procesu koji vodi do demokratskih izbora u doglednoj budućnosti.

Masuda starijeg teroristi su ubili, u bombaškom napadu koji su po svemu sudeći organizirali talibani ili njihova saveznica Al-Kaida, samo dva dana prije velikog terorističkog napada Al-Kaide na Ameriku 11. septembra 2001. Namjera im je, očito, bila eliminirati jednog od glavnih vođa otpora, budući da su očekivali američku invaziju. Njegov mlađi brat Ahmad Zia Masud bio je prvi potpredsjednik vlade nove Islamske Republike Afganistan koja je utemeljena nakon rušenja talibana, od 2004. do 2009.

Masud mlađi, koji je studirao i diplomirao ratne studije i međunarodne odnose na King's Collegeu u Londonu, početkom ove godine u intervjuu za France 24 izjavio je da je potrebno razgovarati i "sklopiti mir s talibanima", ali i upozorio da talibani moraju prihvatiti temeljne vrijednosti poput demokracije i ženskih prava.

"Nećemo žrtvovati vrijednosti za koje smo se borili", dodao je.

Apel Masuda mlađeg SAD-u i zapadnom svijetu, koji je objavio Washington Post, prenosimo u cijelosti.

Masud: Pišem ovo iz doline Pandžšir, spreman slijediti očeve stope s mudžahedinima

"Kad mi je bilo devet godina, 1998. godine, moj otac, mudžahedinski zapovjednik Ahmad Shah Masud, okupio je svoje vojnike u pećini u dolini Pandžšir na sjeveru Afganistana. Sjedili su i slušali dok im je govorio očev prijatelj, francuski filozof Bernard-Henri Lévy. "Kad se borite za svoju slobodu, borite se i za našu slobodu", rekao je Lévy.

Moj otac nikada nije zaboravio ove riječi dok se borio protiv talibanskog režima. Sve do trenutka kada je ubijen 9. septembra 2001. godine po nalogu talibana i Al-Kaide, borio se za sudbinu Afganistana, ali i za Zapad. U ovim mračnim i napetim satima za moju domovinu, ta je zajednička borba bitnija nego ikad.

Pišem ovo iz doline Pandžšir, spreman slijediti očeve stope, s borcima mudžahedinima koji su se spremni ponovno suprotstaviti talibanima. Imamo skladišta streljiva i oružja koje smo strpljivo prikupljali od očeva doba, jer smo znali da bi ovaj dan mogao doći.

Imamo i oružje koje donose Afganistanci koji su u posljednja 72 sata odgovorili na moj apel da se pridruže otporu u Pandžširu. Imamo vojnike iz afganistanske regularne vojske koji su bili zgroženi predajom svojih zapovjednika i sada sa svojom opremom putuju prema brdima oko Pandžšira. U našu su se borbu uključili i bivši pripadnici afganistanskih specijalnih snaga.

Molim afganistanske prijatelje na Zapadu da se zauzmu za nas u Washingtonu i u New Yorku

No, to nije dovoljno. Ako talibanski vođe krenu u napad, naravno da će se suočiti s našim žestokim otporom. Zastava Nacionalnog fronta otpora vijorit će se nad svakim položajem koji pokušaju zauzeti, kao što se zastava Nacionalnog ujedinjenog fronta vijorila prije 20 godina. Ipak, znamo da naše vojne snage i logistika neće biti dovoljne. Brzo će se iscrpiti ako naši prijatelji na Zapadu ne nađu način da nas opskrbe bez odgode.

Sjedinjene Američke Države i njeni saveznici napustili su bojište, ali Amerika i dalje može biti "veliki arsenal demokracije", kako je rekao Franklin D. Roosevelt kada je pritekao u pomoć napadnutim Britancima prije ulaska SAD-a u Drugi svjetski rat.

Zato molim afganistanske prijatelje na Zapadu da se zauzmu za nas u Washingtonu i u New Yorku, u Kongresu i kod Bidenove administracije. Zauzmite se za nas u Londonu, gdje sam završio studij, i u Parizu, gdje je ovog proljeća održano sjećanje na mog oca, gdje je njegovo ime dobila staza u vrtovima Champs-Élyséesa.

Znajte da milioni Afganistanaca dijele vaše vrijednosti. Toliko smo se dugo borili za otvoreno društvo, društvo u kojem bi djevojke mogle postati liječnice, u kojem bi naši mediji mogli slobodno izvještavati, naši mladi ljudi mogli plesati i slušati glazbu ili prisustvovati nogometnim utakmicama na stadionima, koje su nekad talibani koristili za javna pogubljenja - a šta bi se uskoro moglo ponoviti.

Talibani nisu problem samo afganistanskog naroda. Pod kontrolom talibana, Afganistan će bez sumnje postati središte radikalnog islamističkog terorizma; ovdje će se još jednom kovati zavjere protiv demokracija.

Šta god da se dogodi, moji borci mudžahedini i ja branit ćemo Pandžšir kao posljednji bastion afganistanske slobode. Naš moral je netaknut. Iz iskustva znamo šta nas čeka. Ali trebamo više oružja, više municije i više opskrbe.

Amerika i njeni demokratski saveznici ne dijele s Afganistancima samo zajedničku borbu protiv terorizma. Sada imamo i dugu historiju zajedničkih ideala i borbi. Možete još mnogo toga učiniti kako biste pomogli postizanju slobode. Vi ste nam jedina preostala nada.