Bajram nam dolazi kao kruna ibadeta u toku mjeseca Ramazana, najodabranijeg mjeseca u kojem činimo najviše ibadeta. Vjernik se trudi uz Ramazan da te ibadete izvršava što ljepše i bolje da bi se približio Allahovoj milosti, oprostu i džennetu. Nakon tih mjesec dana dolazi Bajram kojim završavamo te ibdaete. Radujemo se zato što smo uspjeli u ramazanu pobijediti šejtana i zlu reći - ne, a otvoriti svoja srca dobru i pravome putu. Zbog toga nam Bajram posebno znači, kaže u bajramskom intervjuu za Raport travnički muftija Ahmed ef. Adilović.
Napominje da je prema sunnetu Poslanika Muhameda a.s., da se vjernici uz Bajram trebaju veseliti, i tu radost podijeliti sa svojim roditeljima, rodbinom, prijateljima, komšijama,…
Bajram u vezirskom gradu
Travnik, poznat i kao vezirski grad, svake godine ima uobičajen način obilježavanja ovog najvećeg muslimanskog praznika.
Bajram se obilježava slično kao i u drugim gradovima u BiH, ističe Muftija.
"Rano ujutro, nakon sabaha klanjamo Bajram-namaz, zatim ljudi obilaze svoje najbliže. Mi tradicionalno imamo bajramski prijem kod muftije gdje pozovemo ugledne ljude sa područja našeg muftijstva, a koji se odazovu u značajnom broju, da podijelimo bajramsku radost sa njima i da im uputim kao muftija određenu poruku. To je onako specifično i bude vrlo lijepo i interesantno u atriju naše medrese (Elči Ibrahim-pašina). Nakon toga slijede ostale aktivnosti prvog dana. Drugi dan obilježavamo Dan šehida, obilazimo šehidska mezarja, bude određena akademija, sretnemo se sa porodicama šehida i na taj način odamo počast našim šehidima.
Ukazao je na važnost odluke Rijaseta IZ da proglasi 2. dan Ramazanskog bajrama kao Dan šehida jer, kako kaže, mi se radujemo Bajramu, onome što smo zaslužili tokom mjeseca ramazana ali u toj radosti treba da imamo balans.
"Ne trebamo se previše ni radovati ni tugovati, zato se drugi dan sjećamo naših šehida, najzaslužnijih sinova koji su dali ono najviše što su mogli - svoje živote, za našu Domovinu, slobodu i napredak domovine.
Specifičnost Bajrama u Travniku veže se za samu čaršiju, dodaje muftija Adilović.
Ističe da Travnik, po ocjenama mnogih koji sa strane dođu, ima svoju dušu.
"Za razliku od nekih drugih, većih gradova, Travnik je lijep, ima puno džamija, turbeta, ima svoju medresu, tvrđavu… To je muzej pod otvorenim nebom. Travnik nije velika čaršija, svi se međusobno znamo i onda je lakše podijeliti i tu radost bajramsku, posjećivati se i čestitati jedni drugima. Pored toga, iako nije specifično samo za Travnik, imamo i tu podjelu bajramskih paketića kojima se obraduju naši mališani."
S obzirom da ljudi često minjenjaju i pojmove i radnje, možete li nam reći koji su to tradicionalni bajramski običaji, a koji vjerski obredi Bajrama?
Što se tiče propisa vjere, za Bajram se propisuje klanjanje Bajram-namaza i generalne preporuke da jedni druge posjećujemo, da imamo dobre odnose, da naše roditelje (ako su živi) posjetimo i s njima provedemo te bajramske dane.
Što se tiče tradicije, običaj je da se priređuju paketići za najmlađe, da se daju bajramluci kojima se posebno obraduju najmlađi (bajram-banka); da obilježavamo Dan šehida, jer to nije striktno vjerska obaveza, zatim posjete, prijemi, akademije, svečanosti itd. Sve su to običaji koji su lijepi i poželjni ali nisu vjersko pravilo.
Bajram je prilika za okupljanja i zbližavanja sa najbližima. Pitali smo Muftiju je smo li se kao narod (Bošnjaci) previše otuđili jedni od drugih.
"Naravno da jesmo. Generalno gledajući mi znamo da imamo krizu porodice, sve manji natalitet, odlazak naših mladih izvan granica BiH… Sve to utječe na stanje ovakvo kakvo jeste kod nas. Osim toga, komunikacija ljudska u svijetu je oslabila pa se prenijela i na naše područje u smislu da i članovi jedne porodice slabije kontaktiraju nego prije. Tu su poprilično krive društvene mreže, omladina previše vremena provodi na telefonu, laptopu, čak znamo imati situaciju da nekoliko osoba sjedi u istoj prostoriji a tek po nekoliko riječi razmjene, većinom su na internetu.
Fali nam one prave, lijepe, tople, ljudske komunikacije i po tom pitanju uporište možemo da nađemo u našoj vjeri koja nam naređuje da mi poštujemo starije, volimo mlađe, svakome damo pravo, pazimo bolesne, pomažemo one kojima je pomoć potrebna; a dani nakon bajrama su prilika da komuniciramo sa svima, ne samo najbližima, te da izađemo u susret i pomognemo onima kojima je bilo kakva pomoć potrebna. To su imperativi naše vjere ali i razuma, tako da - što više slušamo te imeprative naše vjere, to će nam i komunikacija međuljudska biti bolja, kao i stanje u našem društvu.
Kakvi su bili bajrami prije, bajrami Vašeg djetinjstva, a kakvi danas. Možete li povući paralelu?
Bajrami moga djetinjsta su bili sa više iskrenosti, prisnosti, neusiljenosti za razliku od današnjih susreta i programa. Dosta je toga i formalnog i nema tu duhovnost kao što je bilo prije. To je i naputak da u svakodnevnim našim aktivnostima budemo iskreniji, prisniji, da više humanosti i ljudskosti unosimo u naše postupke pa i kada su u pitanju bajramske čestitke i susreti.
Za ramazan je specifično davanje sadekatul-fitra (određeni iznos novca) za one u potrebi. Pitali smo muftiju Adilovića jesu li Travničani “merhametli" narod?
Travničani su generalno 'merhametli' narod. Poznato je da su Travnik i okolina tokom agresije na BiH primili veliki broj izbjeglica iz Krajine i drugih područja BiH. Takav duh naših ljudi je prisutan i danas, i drago nam je, ali trebamo to nastaviti njegovati i zadržati i dalje.
Kako bi glasila Vaša bajramska poruka vjernicima, ali i svim građanima BiH?
Ako ramazan provedemo kako treba, klanjamo, postimo, učimo Kur'an i izvršavamo ostale obaveze koje se od nas traže u ovom mjesecu, onda mi doživljavamo svojevrsni duhovni preporod; postajemo bolji i kao ljudi i kao vjernici i to onda treba da se osjeti poslije u našem životu. To znači da poslije ramazana treba da budemo bolji i prema našem Stvoritelju u smislu da izvršavamo obaveze prema njemu i klonimo se svega što On ne voli, da prema bližima budemo bolji, ali i generalno prema ljudima; zatim prema sredini u kojoj živimo, da ne prljamo naše rijeke, šumu, livade. To je imperativ i svijesti i savjesti, ali i naše vjere.
U konačnici da budemo bolji prema sami sebi, jer čovjek može samome sebi nanijeti štetu svjesno ili nesvjesno a treba to da prepozna i ne radi, između ostalog, ono što vjera od nas traži - da nešto radimo ili da se nečega klonimo, to je radi našeg dobra, i ukoliko čovjek čini neke grijehe čini ih na svoju štetu. Nekad se ta šteta osjeti na ovom svijetu, a svakako na onom drugom. Zato mi, preporođeni ramazanskim ibadetima i blagodatima, treba da budemo bolji prema svima i samima sebi, tek tako ćemo doprinijeti boljitku, prosperitetu i napretku našeg društva, a to svi želimo.
Molim Allaha dž.š da nam to podari i popravi naše stanje. Svima koji budu čitali ovaj razgovor, želim čestitati Ramazanski bajram našom uobičajenom čestitkom Ramazan Šerif Mubarek Olsun!"
