Nakon 16 godina na kancelarskoj dužnosti, Angela Merkel se povukla iz politike. Je li današnja Njemačka bolja od one koju je preuzela 2005. odgovorio je za DW njemački politolog Herfried Münkler.
-Temeljna poruka saveznih izbora u Njemačkoj je upravo to: Nijemci su ojačali centar. Nisu ojačali populističke stranke, nisu ojačali desničarsko-nacionalističku stranku. Oni su birali centar. I to nam je pokazalo da njemački birači znaju što žele, a što ne žele. Uspjeh SPD-a i pad CDU-a se može objasniti jednostavnom činjenicom: 1,8 milijuna bivših birača CDU-a sada je podržalo SPD. To su ljudi koji su ranije birali Merkel. I zato bih to shvatio kao određeni signal želje za kontinuitetom.
Njemačka ima novog kancelara. Angela Merkel je 16 godina vodila ovu zemlju. Ali kakvu je zemlju ostavila iza sebe?
-Angela Merkel je nakon stupanja na dužnost te 2005. imala određeni manevarski prostor za kreiranje, za uvođenje promjena, ali ona te mogućnosti u velikoj mjeri nije iskoristila. Ona nije postala klimatska kancelarka, iako je poduzela neke napore u tom smjeru – ali ne u toj mjeri radikalno da bi danas mogli reći da je upravo to obilježilo 16 kancelarskih godina. Njezinu kancelarsku karijeru su obilježile brojne krize, od krize eura, preko Brexita, migracije, pandemija. I ona je cijelo to vrijeme uspijevala pronalaziti kompromise, ne samo unutar Njemačke, već i u Europskoj uniji.
Iza Angele Merkel će ostati i ona čuvena rečenica „Uspjet ćemo“ („Wir schaffen das“) u kontekstu prihvata izbjeglica 2015. Ona je tada rekla da ćemo uspjeti, ali nije doduše rekla kako ćemo uspjeti u integraciji više od milijun izbjeglica. Jedan od razloga zbog čega je ona tada donijela odluku o prihvatu izbjeglica je bio očito i Balkan. Već u jesen 2015. Merkel je govorila o tome što bi se dogodilo da nije prihvatila te ljude, spominjala je čak i mogućnost destabilizacije, pa i izbijanja konflikta na Balkanu, a politolog smatra da je Merkel tim potezom spriječila izbijanje rata na Balkanu.
-I dalje stojim iza te rečenice. U posljednje dvije godine, i to uz relativno male brojke izbjeglica, uz sve te izbjegličke kampove u Moriji i drugdje, vidjeli smo kako je dovoljno samo nekoliko tisuća izbjeglica da to te zemlje dovede na rub njihovih mogućnosti. Zamislimo samo da je Merkel zatvorila njemačke granice, da je Austrija zatvorila svoje granice, a onda i Mađari. To znači da bi se na jugoistoku, od Mađarske, Hrvatske, od BiH, pa sve tamo do Egejskog mora odjednom našlo pola milijuna, možda i više ljudi. U toj situaciji bi se komplicirana etničko-konfesionalna ravnoteža koja postoji u tim krajevima, a radi se o prostorima na kojima su se ranije vodili ratovi povezani s raspadom Jugoslavije, u toj mjeri raspala, da bi se moralo računati s opcijom da opet dođe do velikih sukoba i nasilja. Tko zna kako bi se u tom slučaju razvijala spirala nasilja. I kad se stavimo u kožu jednog racionalnog političara, ili kako je to Merkel rekla da se stvari moraju promatrati od njihovog kraja, u toj je situaciji bilo sasvim razumljivo da kaže kako je bolje te ljude pustiti u Njemačku, kamo su oni i htjeli. Odnosno da se nije inzistiralo na bezuvjetnoj primjeni Dublinskog sporazuma, kako bi se spriječilo da Balkan, koji je već 1914., a i ranije, bio bačva baruta europskog poretka, ne završi opet u neredu. Balkan kao šupljikavi jugoistočni bok Europe, kao faktor koji ugrožava stabilnost Europe, kao regija oko koje se Europljani moraju brinuti, ali na pametan način, to je ono što je pratilo politiku Angele Merkel sve do samog kraja. I zato sam mišljenja da je to sigurno igralo važnu ulogu u donošenju odluke o tome da se teritorij SR Njemačke iskoristi takoreći kao bazen za alociranje problema koji bi na Balkanu mogao imati opasne posljedice, kazao je Münkler.
