Proteklih dana statistički uredi objavili su podatke da je prosječna plaća u FBiH dosegnula 997 KM, a analize pokazuju kako će uskoro i prijeći iznos od 1.000 KM, dok je u Republici Srpskoj dosegnula 1.019 KM. Na papiru sve izgleda lijepo, događa se određeni rast, prelaze se te magične brojke, međutim, kada se uđe u srž stvari, shvati se koliko su ovakve brojke iluzorne u zemlji gdje političke elite popravljaju prosjek, a građani jedva preživljavaju mjesec.
Umijeće preživljavanja
Marko Đogo, profesor na ekonomiji, ističe kako su ovi brojevi možda i najbolji pokazatelj da prosječna plaća ne pokazuje adekvatno koje plaće građani imaju najviše.
„To je vjerojatno posljedica porasta minimalne plaće, što znači da većina građana prima tu minimalnu plaću ili nešto iznad toga“, upozorava Đogo.
Ako se uzme u obzir da je prosječna potrošačka košarica oko 2.000 KM, onda je jasno da su bh. građani već desetljećima čarobnjaci u preživljavanju. Prema onoj koju je Savez samostalnih sindikata izračunao među posljednjima, navodi se kako prosječna plaća pokrije tek 51,31 posto košarice za četveročlanu porodicu. A opet pričamo o iluzornoj prosječnoj plaći jer, da se gleda samo realni sektor, BiH bi bila ili među najsiromašnijim ili najsiromašnija država Starog kontinenta.
Predrag Duduković iz Udruge ekonomista “Swot” navodi u izjavi za BHRT kako će se tek onda kad se u realnom sektoru dosegne nivo plaće od oko 1.000 KM mjesečno moći govoriti o nekom značajnijem učinku i nekom poboljšanju ekonomskog stanja stanovništva. S druge pak strane, postoji još jedna stavka koja je nezakonita, ali u BiH tako privlačna. Riječ je o plaći “na crno”, odnosno primanjima koja ne “liježu” na račun i nisu zahvaćena nikakvim porezima, nametima i slično.
Bolje sutra daleko
Vlasnik obrta koji nam je govorio o toj problematici kaže da se u ovoj zemlji ne može drukčije raditi.
„Obrtnik sam i naravno da ću sebe prijaviti na minimalac kako bi mi više novca ostalo da prehranim porodicu, pripremim djecu za školu, kupim drva za ogrjev sebi i roditeljima, investiram u kućanstvo... Ova država ne može shvatiti da nisam protiv nje i da ja u ovom slučaju ne kršim pravila zato što bih to želio, nego zato što ne mogu funkcionirati u obiteljskoj zajednici drukčije. Što oni misle, da ja ne bih bio najsretniji da mogu sebi plaću povećati na 1.000 KM pa doći lakše do kredita, danas-sutra imati bolju penziju, ali ako to učinim, onda je moj obrt ugašen, a ja i moja porodica u Njemačkoj. Nema se ovdje sluha ili, kako stara izreka kaže, “sit gladnom ne vjeruje”.
Ne mogu odnarođene elite shvatiti težinu života u BiH“, priča sagovornik.
Mnogi su uvjerenja da, dok se u rješavanje bh. problema s plaćama, porezima, nametima... ne uključe ponovno stranci, neće biti ni boljeg sutra koje iz ove perspektive, uz zdravstvenu i privrednu krizu, djeluje tako daleko.
