Dan civilnih žrtava rata Mostara i 31. godišnjica od zločina na Uborku i Sutini obilježeni su u utorak u Mostaru, u organizaciji Zajednice porodica žrtava ubijenih na Uborku i Sutini 1992. Mostar i mostarskog Udruženja građana civilnih žrtava rata.
Tom prilikom brojne delegacije položile su cvijeće na spomen-obilježjima na Uborku, u Sutini te u Zaliku.
Predsjednik Udruženja porodica ubijenih žrtava na Uborku i Sutini Adnin Hasić poručio je da se 31 godinu nije pomaklo s mjesta, da ovaj zločin nije procesuiran te da izvršitelji i naredbodavci nisu izvedeni pred lice pravde.
"Već 12 osumnjičenih nije među živima, kao ni neki od svjedoka. Strategijom za rad na procesuiranju ratnih zločina predviđeno je da je zločin na Uborku i Sutini jedan od prioriteta i da je krajnji rok do kraja 2023. godine", naglasio je on.
Pozvao je Tužilaštvo BiH da poduzme sve mjere iz njihove nadležnosti kako bi se zločinci izveli pred lice pravde.
"Mnogi preostali osumnjičeni su na slobodi. Neki su u Srbiji, dok ima i onih koji još žive u BiH. Protiv dvojice osumnjičenih za zločin na Uborku i Sutini već se vodi proces za zločin na Zijemljima. Ovdje se možda kriju ključni dokazi agresije na BiH od strane Jugoslavenske narodne armije", pojasnio je Hasić.
Dodao je kako se danas prvi put obilježava i Dan svih civilnih žrtava rata u Gradu Mostaru kojih ima, kako je naveo, preko 860. Ističe da ti ljudi zaslužuju imati jedinstveno spomen-obilježje u gradskom središtu te da Grad time treba odati počast žrtvama.
Sanela Kuko danas se prisjetila svoga oca i djeda koji su ubijeni na Uborku 1992. godine, ali i brata koji je preživio.
"Ja sam imala 13 godina i bila sam u Zaliku s mojom porodicom odakle su odvedeni muškarci. Jedan dio njih strijeljan je na Uborku, a drugi na Sutini. Najteže mi pada kada se sjetim da su htjeli odvesti moga brata koji je imao 12 godina. Iako sam izgubila oca i djeda, barem mi je brat ostao živ", prisjetila se ona.
Na obilježavanje je došla i Ramiza Gurdić, Srebreničanka koja je izgubila dva sina i muža. Istaknula je kako obilazi sva stratišta, jer majke moraju progovoriti.
"Govor je istina, a šutnja je laž. Mi majke govorimo i mi se ne bojimo. Neću nikada dok sam živa sjediti, uvijek ću obilaziti sva stratišta. Nije bitno gdje ni tko je poginuo, za mene su svi isti, isto se osjećam kao i sa svojom djecom. Podignimo glavu, nismo mi krivi. Krivi su oni koji su nas ubili. Ubili su nam bol, srce i dušu", rekla je Gurdić.
