Prije samo nekoliko godina, astronomi su s oduševljenjem objavili otkriće stjenovite planete u orbiti oko nama najbliže zvijezde, Proxima Centauri.
Ova zvijezda, udaljena svega četiri svjetlosne godine, spada u kategoriju crvenih patuljaka (M-tip) i značajno se razlikuje od našeg Sunca. Iako egzoplaneta Proksima b kruži izuzetno blizu svoje zvijezde – cijela godina tamo traje samo 11 dana – manja veličina i niža temperatura zvijezde ulijevale su nadu da bi ova planeta mogla imati tekuću vodu na svojoj površini.
Međutim, novo istraživanje ozbiljno dovodi u pitanje mogućnost da Proksima b podržava život. Naučnici sada vjeruju da je ova egzoplaneta izložena mnogo snažnijim zvjezdanim bljeskovima nego što se ranije mislilo, što bi moglo uništiti njenu atmosferu. Bez atmosfere koja zadržava ključne plinove poput kisika i vodene pare, čak i planeta slična Zemlji mogla bi postati nenastanjiva, piše Mashable.
„Aktivnost našeg Sunca ne uklanja Zemljinu atmosferu, već stvara predivne aurore jer imamo gustu atmosferu i snažno magnetsko polje koje nas štiti,“ izjavila je Meredith MacGregor s Univerziteta Johns Hopkins. „Ali bljeskovi Proksime Centauri su mnogo snažniji.“
Istraživanje je koristilo Atacama Large Millimeter/submillimeter Array (ALMA), teleskop u Čileu koji može detektovati svjetlost u radio i milimetarskim talasnim dužinama. Tokom 50 sati posmatranja, naučnici su zabilježili čak 463 bljeska – nasilne erupcije koje nastaju kada se magnetsko polje zvijezde zapetlja, sabije i oslobodi ogromnu količinu energije.
Neki od ovih bljeskova trajali su samo nekoliko sekundi, ali najjači su bili toliko moćni da bi tokom vremena mogli potpuno uništiti atmosferu planete, navodi se u istraživanju objavljenom u časopisu The Astrophysical Journal.
Razlog ovako čestih i snažnih erupcija leži u činjenici da je Proksima Centauri u potpunosti konvektivna zvijezda. Za razliku od Sunca, koje ima slojeve koji se ponašaju različito, struktura Proksime Centauri neprestano se kreće poput ključale vode u loncu. To stvara haotično magnetsko polje koje stalno puca i ispušta ogromne količine energije.
Da su naučnici posmatrali zvijezdu samo u vidljivim talasnim dužinama, ne bi uspjeli uočiti ove visokoenergetske čestice, objašnjava MacGregor.
„Kada posmatramo bljeskove pomoću ALMA teleskopa, vidimo elektromagnetsko zračenje – svjetlost u različitim talasnim dužinama,“ rekla je. „Ali još dublje, ovo radiozračenje nam omogućava da pratimo svojstva tih čestica.“
Zaključak istraživanja je jasan: čak i ako se Proksima b nalazi u nastanjivoj zoni, ekstremni bljeskovi njene zvijezde mogli bi značiti da je atmosfera već odavno isparila – a time i sve šanse za život kakav poznajemo.
