"Prve pare zaradio sam od prodaje paradajza na pijaci, kada sam imao pet godina. Svojim trudom, radom i upornošću tokom narednih decenija stigao sam do miliona, a recept je jednostavan. U poslovima kojima se bavim, učestvuje cijela moja porodica i svako od nas zna koliko vrijedi" priča za Nova.rs Marko Bato Carević, gradonačelnik Budve, koji je 2020. godine proglašen za najbogatijeg političara u Crnoj Gori, piše Nova.rs.
Na zemlji na kojoj su rasle generacije Carevića, na vrhu brda, u selu Krimovica, danas se nalazi prava hacijenda – „Farma Carevića“. A tamo, nema šta nema! Krave, svinje, koze, jarići, ovce, kokoške, mangulice, ali i srne, jeleni… Životinje su smještene u velike ograđene prostore, u zelenilu, sa pogledom na Jadransko more.
„Koze imaju najbolji pogled, posebno kad je zalazak sunca i nebo u svim bojama“ uz osmjeh kaže jedan od zaposlenih na ovoj Farmi.
Tu je i luksuzni restoran na čijoj terasi morski vjetrić nikada ne staje, pa uspješno kamuflira ljetnju vrućinu. Vazduh miriše na morsku so, masline i suho meso, koje dopire iz sušara.
Proizvodnja hrane, stambeni i poslovni prostori, njive, livade, šume, poljoprivredno gazdinstvo, ugostiteljski objekat, građevinske mašine, pekara, poslastičarnica, kamenolom samo su dio milionskog carstva na čijem je čelu Bato Carević.
„Ne stidim se onoga što imamo, a imamo mnogo i sve smo moja porodica i ja pošteno zaradili, velikim trudom i radom koji i danas ne prestaje. Nikada nismo dugovali za porez, niti bilo kome, bilo šta u ovoj državi. A ipak ‘dušebrižnicima‘ smetam i država već pet godina odbija da nam izda dozvole za posao koji radimo po zakonu“ bijesan je Carević.
Za sebe kaže da je u materijalnom smislu milioner, ali da je u duši – bilioner.
„Najveće moje blago je brojna i složna porodica, a po tome smo prepoznatljivi u Crnoj Gori. Svako ko nas zna, potvrdiće vam da smo sve ovo što imamo, stekli sa svojih 10 prstiju, da niko nikada nije bio na budžetu građana. Pripadamo srpskom narodu i uvijek smo otvoreno branili i isticali ko smo i odakle smo, ali poštujemo i druge i nemamo problema ni sa kim. Moja parola je ‘Jako selo, jaka i država‘, a snažna porodica dolazi sa sela. Zato i ulažemo sve u selo, u hranu, u zdrav razvoj djece. Naša porodica broji 30 članova i svako je ovdje našao svoje mjesto da doprinese i zaradi. Velika smo podrška jedni drugima“ priča Carević.
I naglašava da moramo vaspitavati našu djecu da rade mukotrpno.
„Treba da žive od svog rada i uvijek budu zadovoljni sa onim što imaju. Moja djeca rade 15 sati dnevno, a imaju toliko da ne moraju nikada ništa da rade. Njima je otežavajuća okolnost što sam im ja otac, nemaju nijednu privilegiju“.
Na „Farmi Carevića“ nalazi se jedinstven projekat u regionu.
„Ovakva proizvodnja i sistem rada postoji još možda u Sloveniji. Optužuju nas da smo uzurpirali ovu zemlju, a ovo je naša porodična zemlja. Trpimo politički teror jer smo učestvovali u odbrani svetinja, nakon čega sam se uključio u politiku kad mi se život preokrenuo. Ako ne dobijemo dozvolu za 55 hektara na koliko planiramo da radimo, ne preostaje mi ništa drugo osim da tužim državu“, naglašava prvi čovjek Budve.
Na farmi se proizvodi preko 50 artikala, više od 30 vrsta sireva. Tu je sušara mesa, mljekara, pekara, poslastičarnica, pa čak i domaći sladoled.
„Mi znamo šta jedemo! Pravićemo uskoro i naše brašno. U Crnoj Gori priroda je surova i nije lako baviti se ovim poslovima, velike su vrućine, a nema vode. Ipak, smatram da mladi ljudi ovdje mogu mnogo da nauče, da vide kako da rade i da od svog rada lijepo žive, pa pozivam u goste sve škole i vrtiće, fakultete, da dođu i da vide“ kaže Carević.
A imao je samo pet godina kada je zaradio prvi novac.
„Otac me je vodio na staru pijacu u Budvi da prodajem paradajz. Znao sam da vagam, ali ne i da naplatim. Nešto bih i zaradio, a sav novac na kraju dana davao sam ocu. Kada sam završio srednju Pomorsku školu, otišao sam na brod. Imao sam 18 godina, na moru sam proveo 13 mjeseci. Po povratku sam otišao u vojsku, a kad sam se vratio zaposlio sam se u kotlarnici, a potom u hotelu u Budvi. Onda sam sve to napustio i sa samo 22 godine odlučio sam da radim sam. Počeo sam od svinja…“ sjeća se Carević.
Na pijaci na Cetinju, gde je prodavao sušeno meso, upoznao je svoju sadašnju suprugu.
„Ona je tada imala 17 godina i radila je na pijaci. Ubrzo smo se vjenčali, iznajmili stan, a od para koje smo zaradili kupili smo mali gril gdje smo prodavali brzu hranu. Novac smo štedjeli, pa kupili bager. Nije tada bilo banki i kredita, samo kamataša. Pozajmio sam nekoliko puta, ali nikad više od 3.000 maraka, jer sam znao da ću toliko moći da vratim. Od oca sam naslijedio kamion, pa smo počeli da se bavimo građevinom, iskopinama, a onda smo otvorili i kamenolom. Tako je sve počelo… Da mi je neko rekao tada, momku od 18 godina, kad sam otišao na onaj brod, da ću ovoliko zaraditi i steći sa 56 godina, rekao bih da se to neće desiti ni u snovima“ kaže naš sagovornik.
Ipak, naglašava, za sve je zaslužan vrijedan rad.
„Svako jutro ustajem u pola šest. U šest sam na farmi, čije poslove su preuzeli sin i kćerka, a drugi sin je u Barceloni, igra fudbal. Uvijek dajem priliku mladima, na njima sve ostaje. Na farmi ima oko 60 zaposlenih. Koronavrus je svima desetkovao biznis, a mi smo u 2020. imali najveći promet i najviše ljudi zaposlili. Uvijek smo na bijeloj poreskoj listi, plata je prvog u mjesecu i sve radi kao sat“.
Ako bude volje u narodu, 2022. godine kandidovaće se, kaže, za predsjednika države.
„Volim izazove i slušam glas naroda. Ako narod bude tražio, spreman sam da se kandidujem. Do ulaska u politiku imao sam savršen život, a onda sam morao da branim svetinje i da pomognem ovom društvu.
U politiku sam ušao ostvaren, moralno i materijalno, i kad izađem iz nje, posvetiću se porodici i svom poslu. Nikad nisam uzeo platu gradonačelnika, niti planiram. Sve dajem u dobrotvorne svrhe, sam plaćam svoje dnevnice i putne troškove. Nikad se nisam borio da budem jači od države, samo da poštuju moj rad i doprinos ovoj zemlji. Dobitnik sam ordena Svetog Save drugog reda, koji mi je uručio blaženopočivši patrijarh Irnej, za doprinos u obnovi svetinja. Ne volim politiku, ali to je jedini način da se nešto zaista uradi i promijeni. Ako me predlože za kandidata, prihvatiću!“ kaže Carević.
