Dvadeset i osam mjeseci nakon što je počelo u tajnom brodogradilištu duboko u brazilskoj Amazoni, jedno od najnevjerovatnijih kriminalnih putovanja svih vremena završilo je u utorak sa sedam presuda koje je izrekao sud na sjeverozapadu Španije.
Agustín Álvarez, 31-godišnji bivši španski prvak u amaterskom boksu, osuđen je na 11 godina zatvora zbog pilotiranja polupotopnom "narko-podmornicom" koja je prevozila 3.068 kg kokaina u vrijednosti od 123 miliona eura preko Atlantika. Njegova dva člana posade, ekvadorski rođaci Luis Tomás Benítez Manzaba i Pedro Roberto Delgado Manzaba, dobili su istu kaznu, dok su četvorica Španaca koji su se urotili s Álvarezom da pomognu podmornici pristati uz obalu osuđena su na između sedam i devet godina zatvora.
Slučaj, krajnje nevjerovatne, ali istinite sage koja uključuje kartel klana iz Kolumbijskog zaljeva, 21,5 metara dugi brod od fiberglasa nazvan Che, par hlača i nekoliko čudesnih slučajeva bijega tokom 27-dnevne odiseje od 3500 milja od Brazila do Španije, dospio je na naslovnice diljem svijeta otkako je plovilo zaplijenjeno u galicijskoj uvali 24. novembra 2019.
Nešto više od dvije godine kasnije, priča o prvoj potpuno napunjenoj drogom podmornici otkrivenoj u evropskim vodama iznjedrila je novi "podžanr" galicijskih narko-hronika, piše The Guardian.
Prošlog mjeseca, Javier Romero, novinar Voz de Galicia koji se specijalizirao za kriminal u vezi droge, objavio je Operation Black Tide, pomno istražen izvještaj na 313 stranica o epskom, ali osuđenom na propast, podhvatu koji je fascinirao svjetsku janost. Krajem februara, na Amazon Prime Video počet će drama inspirirana slučajem, također pod nazivom O"peracija Crna plima". Nakon serije u martu slijedi i četverodijelni dokumentarac na istoj platformi, koji se zove Operation Black Tide: The Suicidal Journey.
Romero se sjeća kako je te nedjelje ujutro požurio dolje vidjeti brod nakon što ga je policijski izvor obavijestio o njegovom otkriću. Stigao je na plažu Ría de Aldán, gdje su, igrom slučaja, i on i Álvarez proveli ljeta svoga djetinjstva, kako bi ugledao potopljeni obris Chea, njegov sivi pramac koji izbija pola metra iznad vode.
“Jednog dana na našoj obali pojavila se narko-podmornica – prva u Evropi”, kaže reporter. “Kako to neće privući vašu pažnju? To je bila samo još jedan od načina trgovine drogom.”
U to vrijeme, međutim, ni Romero ni policija nisu znali puno o podmornici i njenoj posadi. Dolazak plovila u Galiciju bio je na brzinu improvizirani "plan C", jer je nestalo goriva i nakon što su propala dva prethodna pokušaja susreta s kartelskim čamcima uz obalu Iberijskog poluotoka.
U očaju, i iscrpljen nakon prelaza Atlantskog okeana koji je trajao gotovo dvostruko duže od planiranog, Álvarez se obratio trojici prijatelja iz djetinjstva iz svog rodnog grada Viga u nadi da će pomoći da se on, njegova ekipa i kokain dovedu na sigurno. Ali ni spas, ni njegove naknadne nagrade, nikada se nisu ostvarile.
Međunarodna policijska operacija koja je uključivala britansku Nacionalnu agenciju za kriminal i službenike španskih, portugalskih i američkih agencija značila je da su vlasti čekale Cheov dolazak u Galiciju. Južnoamerički rođaci – koji su jedva znali plivati – uhapšeni su ubrzo nakon što je brod potopljen, dok je Álvarez uhapšen nakon što se pet dana skrivao u obližnjoj napuštenoj kući.
Romero, koji je proveo dvije godine istražujući slučaj i razgovarajući s policijom i nekima od onih koji su poznavali osuđene muškarce, na kraju je složio sudbonosno putovanje. Saznao je da je Álvarez bio drugi izbor kartela za kapetana podmornice. Njihov prvi izbor- još jedan Galićanin - otputovao je u Brazil kako bi pregledao podmornicu vrijednu milion eura, ali je odbio posao nakon što je shvatio da se radi o samoubilačkoj misiji.
Álvarez i Ekvadorci imali su manje dvojbi. Nakon što su napustili svoju bazu u Amazonu, njih troje proveli su gotovo mjesec dana stisnuti u mračnu i smrdljivu kabinu iza tri tone kokaina i 20.000 litara goriva. Hrana su bile energetske pločice, riža, keksi i sardine; zahod plastična vrećica.
“Od tada,” piše Romero, “bila je samo stalna buka, sumnja, još mraka, smrada, mogućih izdaja, boli, curenja, vlage, masnoće, straha, hladnog znoja i komunikacija koje ili nisu stizale ili su možda presretnute .”
Romero ni danas ne može shvatiti kako je trojac izdržao tih 27 dana i preživio tri oluje, bliski susret s ogromnim brodom i pažnju policijskih brodova i helikoptera.
Knjiga se ne ograničava na pojedinosti o Álvarezovoj boksačkoj karijeri, o specifikacijama polupotopnog broda i o tome kako su istražitelji zaključili da se tajno brodogradilište nalazi negdje u blizini brazilskog grada Macapá nakon što su pronašli par hlača i račun s imenom mještanina među stvarima Luisa Tomása Beníteza Manzabe.
No, fokus je na Álvarezu i njegova tri prijatelja, od kojih je jedan pozvao oca u pomoć, te na to kako su prijateljstva nastala u školskom dvorištu na kraju dovela do zatvorskog dvorišta.
Kako kaže Romero, priča nije samo o sicariosima (ubicama), praznovjerju i podmornicama: „Radi se o tome kako su ta djeca – osim Agustína [Álvareza], koji je prihvatio mnogo novca sa svoje strane – sjebali svoje živote. ”
Danas je svih sedam iza rešetaka, a sam Che je izložen u muzeju Nacionalne policijske akademije u Ávili, koja je, slučajno ili naumom, prilično daleko u unutrašnjosti Španije.
Romero je lično vidio podmornicu i previše mu je poznat njezin tamni trbuh.
"Užasno je", kaže on. “To je klaustrofobično; to je neizrecivo. To samo pokazuje koliko je organizacijama za drogu malo stalo do vlastitih ljudi. To je okrutno. To je samo smrtna zamka.”
Unutar narko-podmornice
Novinar je pokušao intervjuirati Álvareza, ali je njegov zahtjev odbijen. Od hapšenja, i iz očitih razloga, usne bivšeg boksača ostale su čvrsto zatvorene kao i 153 bale kokaina koje je donio preko Atlantika.
Ali ako se ikada sretnu, Romero zna koja bi mu bila pitanja.
“Zamolio bih ga da mi kaže više o tih 27 dana i kakvi su bili. Kako se osjećao u džungli kada je ugledao podmornicu i pregledao je? Je li se osjećao sigurno? Ili je osjećao da bi ulazak u nju bilo ludilo?”
