"Najteže odluke ne mogu se isključiti", rekao je general Sergej Surovikin, novi komandant "specijalne vojne operacije", u prvom javnom nastupu govoreći o situaciji u regiji Herson. Okupacijske lokalne vlasti najavile su evakuaciju civila s desne obale Dnjepra. Situacija u regiji je teška za generala Armagedona, a opskrba preko dnjeparskih mostova zaustavljena zbog ukrajinskih raketnih napada.
Dan nakon ove izjave ruski lider Vladimir Putin proglasio je "ratno stanje" u okupiranoj regiji. To, između ostalog, omogućava prisilno iseljavanje lokalnog stanovništva. Sada se otvara najvažnije pitanje u ovom trenutku u ratu u Ukrajini, a to je kakve "teške odluke" ruska komanda može donijeti s obzirom na položaj njihove vojske na tom području.
Opskrba grupacije
Grad Herson i nekoliko okruga oko njega, nalaze se na zapadnoj (desnoj) obali Dnjepra. Većina regije Herson, koju je Putin nedavno formalno pripojio Rusiji, na istočnoj je obali, kao i glavne baze za opskrbu cijele grupacije ruskih oružanih snaga u južnoj Ukrajini, a neke od njih nalaze se na Krimu. Ove geografske karakteristike određuju težak položaj ruske grupe. Ona je još u martu okupirala Herson. Sva opskrba grupe odvijala se preko nekoliko mostova, koji su uglavnom uništeni ili teško oštećeni. Usto, zbog loše logistike, ruske su se trupe tokom proljeća morale povući iz Mikolajiva, Voznesenska i Krivoga Riha do granica regije Herson i ondje su, kao i na susjednom mostobranu oko grada Snihurivka u Mikolajivskoj oblasti, počeli graditi obranu s dugotrajnim utvrdama, piše Jutarnji list.
Geografija je pridonijela odbrani: područje je gola stepa s rijetkim šumskim pojasevima, gdje se napadači nemaju gdje sakriti, a značajan dio odbrambene linije oslanjao se na rijeku Ingulec. Ni Ukrajincima nije išlo kao što su željeli. Pokušali su prijeći rijeku u ljeto, ali su pretrpjeli velike gubitke. Neuspjehom je završila i ofanziva sa strane Mikolajiva. Tu nema ozbiljnijih vodenih prepreka, ali ruska avijacija i topništvo napali su i desetkovali ukrajinske postrojbe koje su napredovale u stepi. Fronta se dugo stabilizirala, a ruska je komanda u julu i augustu premjestilo značajna pojačanja na desnu obalu.
Nova taktika
Nakon toga Oružane snage Ukrajine primijenile su novu taktiku. Umjesto frontalnih napada na ruske položaje započele su sustavno uništavanje njihovih skladišta municije i logistike. Sve do augusta to je bilo nemoguće jer ukrajinska vojska nije imala moćno dalekometno i visokoprecizno oružje. Međutim, krajem ljeta Ukrajinci su dobili raketne sustave za višestruko lansiranje HIMARS. Oni su sposobni izvesti udare s visokom preciznošću i daleko iza crte linije. Koriste projektile s korekcijom GPS-a s bojevom glavom teškom 90 kilograma i dometom od gotovo 90 kilometara.
Slaba tačka
To je dovelo do toga da se opskrba ruske vojske na desnoj obali Dnjepra, kao i civilnog stanovništva Hersona, obavljala trajektima i brodovima. Oružane snage Ukrajine pokušale su i njih napasti, ali s različitim uspjehom. Visokoprecizne MLRS rakete vođene GPS-om nisu baš prikladne za napade na pokretne mete iako su u nekoliko navrata vojni trajekti bili oštećeni.
Ali, što je najvažnije, ova vrsta prijevoza ima mali kapacitet u usporedbi s mostovima, a ruska komanda nije ga mogla radikalno povećati jer mu nedostaju trajekti, pa su čak rekvirirali nekoliko teglenica od lokalnih poduzetnika, koje su korištene kao prijelazi, ali to je nedovoljno. Osobito zato što je potrebno opskrbiti i nekoliko stotina hiljada stanovnika koji su ostali u Hersonu i okolnim gradovima.
Iscrpljeni borci
Početkom oktobra ukrajinsko zapovjedništvo konačno je uspjelo pronaći slabu tačku u ruskoj odbrani. Udarili su uzduž Dnjepra, gdje su obranu držali motorizirani strijelci Krimske obalne brigade, iscrpljeni prethodnim borbama. Fronta je probijena nekoliko desetaka kilometara, a kao rezultat toga sve ruske trupe u sjevernom dijelu mostobrana morale su se povući kako bi stvorile novu liniju odbrane.
Općenito, situacija za rusku grupu nastavlja se pogoršavati. Oružane snage Ukrajine imaju inicijativu, a nemoguće je ojačati grupiranje Oružanih snaga RF-a zbog nedostatka opskrbe. Dugoročno gledano, ruski položaj u Hersonu izgleda beznadno i ne može pomoći ni dolazak velikog broja novomobiliziranih vojnika. Prije ili poslije, ukrajinske će trupe moći izvesti uspješnu ofanzivu po istoj metodologiji kao početkom listopada i Rusiji. Prema većini vojnih analiza, preostaju tri rješenja.
Prva opcija bilo bi povlačenje na istočnu obalu Dnjepra. S vojnog stajališta, to bi bila najlogičnija odluka obzirom na to da nije moguće promijeniti odnos snaga na desnoj obali Dnjepra. Ruska grupacija neće moći napredovati prema Nikolajevu i Odesi u dogledno vrijeme, pa stoga nema smisla ostati u poluokruženju, a borbeno spremne jedinice s mostobrana u Hersonu mogle bi se koristiti za obranu lijeve obale i prilaza Krimu, koji su, s vojnog gledišta, mnogo važniji od mostobrana.
Međutim, takvu odluku koči politika. Herson je jedino regionalno središte koje su Rusi uspjeli osvojiti od početka invazije. Nakon aneksije istoka i juga Ukrajine postao je prijestolnica jedne od "novih regije Ruske Federacije". Osim toga, očito je da je, barem do kraja ljeta, među glavnim ciljevima ovog rata za Kremlj bilo zauzimanje Odese. To je sada apsolutno nerealno. U ovim okolnostima, sve ukazuje na to da je upravo evakuacija, s političke tačke gledišta, ona "teška odluka" koju je najavio general Surovikin. I to najprije proruskih stanovnika Hersona, a potom i trupa, s desne obale na istok, smatra portal Meduza u geostrateškoj analizi.
Ulične borbe
Drugi scenarij je stvaranje "tvrđave Herson" i ulične borbe. Odbranom "hersonske tvrđave" riješio bi se glavni politički problem kakvo je predaja regionalne prijestolnice, a i marionetski "šef regije" Volodimir Saldo također je govorio o tome da Herson treba postati "tvrđava". Ali takva je odluka upitna s vojnog gledišta. Opskrba preko rijeke pod vatrom ukrajinskog topništva bit će još teža, ako ne i nemoguća. Osim toga, do sada je ruska komanda radije evakuirala trupe iz područja gdje se nisu mogle pravilno opskrbiti - iz okolice Kijeva, sa Zmijskog otoka i sa sjevera Harkivske regije. Evakuacija je uslijedila umjesto da se njihovi vojnici bore u opkoljenim "tvrđavama" do posljednjeg čovjeka.
I konačno, postoji i najgora opcija - nuklearni udar. To je najprije nekidan nagovijestio Nikolaj Mitrohin, antiputinovski historičar koji živi i radi u Njemačkoj. Sada to više ne odbacuju ni stručnjaci koji istražuju vjerojatnu doktrinu uporabe nestrateškog nuklearnog oružja od ruskog zapovjedništva. Naime, najveći dio oslobođene regije Herson je rijetko naseljeno područje na kojem se sada nalaze hiljade pripadnika ukrajinskog vojnog osoblja. Teoretski, upravo takvo područje može biti odabrano za demonstracijski nuklearni udar, s ciljem ili povećati eskalaciju do granice koju si neprijatelj (Ukrajina i Zapad) ne može priuštiti ili prisiliti tog neprijatelja da deeskalira sukob pod prihvatljivim uvjetima u Kremlj. Pripreme za takav udar zahtijevaju evakuaciju stanovništva kako bi se izbjegle "kolateralne žrtve".
No, vrlo je malo vjerovatno da je Surovikin mislio upravo na to kada je spominjao "tešku odluku". Nuklearni udar ne obećava nikakvu vojnu korist i izrazito je opasan u političkom smislu. Zapad, umjesto deeskalacije, može eskalirati snažnim udarima konvencionalnim oružjem na rusku vojsku u Ukrajini. O ovoj opciji kao odgovoru na rusku nuklearnu eskalaciji najčešće javno govore zapadni stručnjaci. Čini se da je, na sreću, upotreba nuklearnog oružja i dalje najmanje vjerovatna opcija.
Ali, treba puhati i na hladno.
