Ako na svijetu postoji sinonim za automobilizam, onda je to Ferrari. A ako pak u sklopu tog sinonima za automobilizam postoji sinonim za nešto stvarno posebno, onda je u ovom slučaju riječ o automobilu koji taj sinonim definira sam u svojoj klasi.
Ako na svijetu postoji automobil zbog kojeg vrijedi prodati dušu vragu, onda je to Ferrari 250 „Gran Turismo Omologato“, odnosno skraćeno 250 GTO.
Jer u tom se automobilu nalazi sama srž sveg onoga što opisuje Ferrari kao proizvođača i vizionara na čelu tvrtke pod tim slavnim prezimenom.
Ferrari 250 GTO nastao je 1962. godine kao jedan od onih automobila nastalih zbog striktno definiranih homologacijskih pravila. Proizvodio se samo dvije godine i kao takav je već praktički na prvu ispao posebnim i raritetnim modelom koji će povijest obožavati.
Dizajnerski tandem iz snova u obliku Giotta Bizzarinija i Sergia Scagliettija oblikovao je bezvremensku ikonu i jedan od najelegantnijih sportskih automobila svih vremena. A onda je Ferrari odradio svoju magiju i ovom modelu podario jedan od najsposobnijih V12-motora koji su ikada viđeni u sklopu jednog trkaćeg automobila.
I time je sklepana jedna legenda koja i dan-danas traje i bilježi astronomske svote kada se neki od ukupno proizvedenih 36 primjeraka pojavi na aukciji.
Kako ne bi bilo zabune, Ferrari 250 GTO nije napravljen kako bi bogati i slavni u njemu uživali, već je priča upravo dijametralna. Riječ je o automobilu koji svoju osnovnu ideju ima u apsolutnoj dominaciji unutar domene GT-utrkivanja u šezdesetim godinama prošlog stoljeća. Svaka od ručno proizvedenih karoserija imala je svoj unikatan oblik, ali i svoje mane. Prema historičarima i ljubiteljima klasičnih automobila ovakve vrste, navodno čak niti obje strane automobila nisu bile identičnih dimenzija. A to je pak nekoliko puta izmjereno metrom koji je s jedne strane pokazao jednu dužinu vrata, a s druge strane nešto kraću ili dužu mjeru.
I kao takav je zapravo najposebniji, jer je u tome i uspio.
Inauguralna utrka za Ferrari 250 GTO održana je 1962. godine i nazivala se „12 sati Sebringa“. Za volanom dva primjerka modela 250 GTO svoje su mjesto našli Olivier Gendebien i (tada) aktualni svjetski prvak u Formuli 1 Phil Hill, a sama je utrka ušla u anale autosporta zbog „miješanja klasa“. Jer vodeća Ferrari 250 Testa Rossa u klasi prototipova trebala je u kombinaciji s Bonnierom i legendarnim Ludovicom Scarfiottijem za volanom dominirati unutar svoje kategorije.
Ali dinamični dvojac za volanom Ferrarija 250 GTO bio je toliko brz, da se na kraju utrke 250 GTO kao automobil iz GT-klase plasirao drugi u sklopu ukupnog poretka utrke.
Time je hrpetina prototipova ostala iza ovog Ferrarijevog modela koji im na papiru nije trebao prijetiti ni pod razno, pa je takav plasman od ovog Ferrarijevog automobila već na prvom nastupu pokrenuo legendu koje se mnogi i dan-danas rado sjećaju.
Uglavnom, od 1962. godine kada je Ferrari 250 GTO po prvi puta prikazan javnosti do 1964. godine kada je ovaj model prestao s utrkivanjem, na stazama diljem svijeta nije bilo bržeg i sposobnijeg automobila.
Pobjedama na „12 sati Sebringa“, „Tour de France“ i apsolutnom dominacijom unutar tadašnjeg ICGT-a (odnosno „International Championship for GT Manufacturers“) tokom pune tri godine nastupanja i pobjeđivanja, Ferrari je s ovim automobilom stvorio apsolutnu trkaću ikonu. I da se kojim slučajem homologacijska pravila tokom 1964. godine nisu popela na 100 primjeraka svakog natjecateljskog automobila unutar GT-kategorije, tko zna koliko bi još vremena Ferrari 250 GTO dominirao tim svijetom punokrvnih sportskih automobila.
To naravno nikada nećemo saznati, jer 1964. godine 250 GTO zauvijek odlazi iz svijeta utrkivanja. S obzirom na cifre uz koje se svako malo neki od primjeraka na aukcijama okiti titulom „najskupljeg automobila na svijetu“, možda već to govori sasvim dovoljno o udaru koji je ovaj Ferrari imao na svijet utrkivanja. Ali i na svijet automobila u svom općenitom smislu, pišu automobili.hr.
