Jedna od glavnih prepreka za odlazak ljudske posade na istraživačku misiju na Mars je nedostatak kisika na toj planeti. S obzirom na to da je put do Marsa dugačak, astronauti bi morali sa sobom ponijeti velike količine kisika. Ili ipak ne?
NASA je u sklopu svoje misije Perseverance, testirala maleni uređaj koji je trebao pretvarati marsovsku atmosferu u kisik koji bi mogli koristiti astronauti, ali i njihove letjelice za pogon.
MOXIE (Mars Oxygen In-Situ Resource Utilization Experiment) nije veći od mikrovalne pećnice, a dokazalo je da je moguće stvoriti kisik na Marsu i osigurati opskrbu astronauta zrakom pogodnim za disanje.
Impresivna izvedba MOXIE-a pokazuje da je izvedivo izvući kisik iz Marsove atmosfere – kisik koji bi mogao pomoći opskrbu budućih astronauta zrakom za disanje ili raketnim pogonskim gorivom, rekla je zamjenica upravitelja NASA-e Pam Melroy. Razvoj tehnologija koje nam omogućuju korištenje resursa na Mjesecu i Marsu ključan je za izgradnju dugoročne prisutnosti na Mjesecu, stvaranje snažne lunarne ekonomije i omogućava nam da podržimo početnu ljudsku kampanju istraživanja Marsa.
MOXIE je tokom dvije godine misije na Marsu proizveo ukupno 122 grama kisika. Ako vam se ta količina ne čini pretjerano velikom - nije. Toliko otprilike mali pas udahne tokom 10 sati. Za poređenje, čovjeku je dnevno potrebno oko 500 litara kisika za normalno funkcioniranje. Puno više no što MOXIE može proizvesti. No, pokazao je da je moguće.
Kako ističu inženjeri s Massachusetts Institute of Technology (MIT), koji su osmislili i kontrolirali rad MOXIE-ja, dokazali su tehnologiju u stvarnim uvjeetima i došli korak bliže budućnosti u kojoj astronauti mogu živjeti na Crvenom planetu.
MOXIE proizvodi molekularni kisik kroz elektrokemijski proces koji odvaja jedan atom kisika od svake molekule ugljičnog dioksida upumpanog iz Marsove tanke atmosfere. Dok ti plinovi teku kroz sistem, analiziraju se kako bi se provjerila čistoća i količina proizvedenog kisika.
Zahvaljujući MOXIE-ju, umjesto da sa sobom na Mars donose velike količine kisika, budući astronauti mogli bi živjeti od marsovskog tla, koristeći materijale koje pronađu na površini planete kako bi preživjeli.
No, sljedeći korak nije stvaranje još većeg MOXIE-ja, već potpunog sistema koji bi uključivao uređaj poput MOXIE-ja, ali koji bi omogućio skladištenje tog stvorenog kisika.
Ali u NASA-i su izuzetno zadovoljni misijom Perseverance. Uz to što su dobili pregršt novih podataka o Marsu, testirali su i brojne nove tehnologije kao što je MOXIE, helikopter Ingenuity i senzore za marsotrese. Sljedeći je korak dovesti brojne uzorke koji su prikupljeni natrag na Zemlju, no za to ćemo morati pričekati još nekoliko godina.
