Stat će svijet. Iako neće prestati silna previranja, ratovanja, tajne i javne akcije, nadmudrivanja, varanja i previranja, svijet će stati. Prestat će se glasno brojati žrtve, mrtvi i preživjeli, prestat će se brojati srušeni i podignuti dronovi i milijuni pomaganja i odmaganja, težine vojnih pomoći i nanesene vojne štete prijateljima i neprijateljima. Oči svijeta bit će uprte u arenu ograničenu aut linijama a pokret svijeta svest će se na kretanje 22 igrača, pogotovo onih koje je trenerska strategija stavila najbliže protivničkom golu.
Mezimče žurnalizma
Naravno, pratit će se i odluke sudačke trojke na terenu i njihovih kolega koji će kroz sustav povezan s čipiranom loptom donositi ključne odluke koje oku običnog navijača – ako takvih ima – promaknu.
Odluke vladajućih na svim razinama i u svim životnim sferama past će u sjenu odluka stratega kojima će se uvijek naći mane, više nego što se traže i nalaze stratezima u politici po čijim pravilima trčkaramo po nevidljivim terenima. Bez lopte.
Europsko nogometno prvenstvo, natjecanje u najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu, zbog kojeg sve postaje sporedno, zaustavit će na trenutak svijet.
Vijesti će, jer je "nogomet mezimče žurnalizma", kako to napisa davne 1936. Dževad Sulejmanpašić, preuzeti nogometno prvenstvo i sve će biti preplavljeno izvještajima, analizama i komentarima, daleko većim, dubljim i čitanijim od onih izvješća i analiza naše stvarnosti. A to je oduvijek tako. Valjda kako je okrugao ovaj svijet i sve oko njega je u krugu, čovjeku je oduvijek primamljivo ono što se vrti. A lopta je okrugla, sve dotle dok ide dobro timu za kojeg navijamo i dok je sudačke odluke malo ne izbuše.
Strast nad svim strastima
U knjizi spomenutog autora "Žurnalizam razarač čovječanstva i novinstvo sa najmanjom mjerom žurnalizma", posvećeno je poglavlje nogometu, ljubimcu novinarstva. Tako se u kritici pristupa novinarstvu i izdizanju nogometa i davanja mu veće važnosti nego što zaslužuje, navodi napis od 28 svibnja 1934., godine objavljen u Politici.
"Fudbal je danas strast nad svim strastima", stoji u spomenutom tekstu objavljenom prije 90 godina. "Švrće od tri godine ne žele više da budu fijakeristi, šoferi ili vojvode, već prosto hoće da budu golmani. Gimnazisti napuštaju školu da bi se posvetili rentabilnijem futbalu. Šiparice sanjaju s najslavnijim golgeterom državne reprezentacije, a udate žene i majke bježe sa lijevim polutkama", stoji u tekstu Politike.
Nepoznati citirani autor u beogradskim novinama tada navodi i kako "ako na ulici sretnete dvoje mladih, gdje se prepiru, budite sigurni, da ih ne razdiru ljubavni jadi. On svakako navija za plave, a ona za crvene".
"Ako u tramvaju vidite dva ozbiljna gospodina, koji vode važan razgovor, nemojte slučajno pomisliti da su to neki financijeri koji pretresaju pitanja izlaza iz ove mučne situacije. Mnogo je vjerojatnije da je po srijedi kakav navijački razgovor kojem je povod dala posljednja utakmica. Navijanje je postalo strast nad strastima", navodi se u tekstu koji nam otkriva da je i prije 90 godina na ovim prostorima bilo mučno, da je bilo i ozbiljne gospode s ozbiljnim razgovorima ali i da se i tada planeta vrtjela oko nogometnog sunca.
Klizeći startovi
Sulejmanpašić piše, propitkujući i umanjujući vrijednost nogometa, kako mu novinarstvo daje "dvadeset puta više prostora" nego nekim drugim, po njemu zdravijim sportovima kao i drugim društvenim aktivnostima poput kulture i umjetnosti. No, nije to ništa novo. Novinarstvo danas daje više prostorima upravo onima kojima bi prostor trebalo maksimalno suziti jer ga svojim pojavama prilično truju.
Lopta će, dakle, sljedećih dana biti središte svijeta. Mase ljudi će se ustati bodriti svoje u broju u kojem je teško da se mogu okupiti za kakvu drugu važnu stvar, s trudom kakav se sve manje viđa u nekim drugim aktivnostima mlitavog i mlohavog društva.
Svjetski problemi, pa i ovi naši iako nikada ne staju i ne prestaju – a nisu ni svjetski, će stati i jedina borba koja će zanimati svijet je ona raspoređena u grupe na deset stadiona u deset gradova kojima će se višestruko vratiti uloženo.
U našoj izbornoj godini, kad kampanja i prije nego je službeno počela ulijeće bezbrojne klizeće startove i trčkara po zaleđu kojeg nitko ne svira, manje ćemo pričati o visokim ciljevima prizemnih igrača a više o bogatim gladijatorima koji trče za sirotinju. Politika, koje je svima dosta pa i političarima, će pričekati.
"A kad dođu izbori, ako naopako nogometnom savezu padne na pamet da istakne svoje liste, teško da će se do Skupštine provući poslanik koji nije golgeter", stoji u spomenutom tekstu u Politici.
I tako već 90 godina, baš kao da se radi o 90 minuta s našim beskonačnim produžecima.
Stavovi izneseni u ovom tekstu su lični stavovi autora i ne odražavaju nužno uređivačku politiku Raporta
