prijavili čudne promjene

Nasljeđuju li pacijenti s transplantiranim organima sjećanja i osobnosti donora?

Ljudi kojima su transplantirani organi prijavili su čudne promjene u svojim emocijama, ukusima i sjećanjima.

Ovaj fenomen najčešći je kod primatelja srca, ali oni koji su primili bubrege, pluća, pa čak i lica također su primijetili promjene u svojim preferencijama prema hrani, izboru muzike, pa čak i seksualnoj orijentaciji. Za neke pacijente, njihovi novi hobiji i sklonosti odražavaju one njihovih donora, što je navelo stručnjake na pitanje dobivaju li primatelji i sjećanja svojih donora.

U pregledu objavljenom ranije ove godine, istraživači su ukazali na jednu studiju slučaja u kojoj je devetogodišnji dječak dobio srce od trogodišnje djevojčice koja se utopila u bazenu svoje porodice. Iako dječak nije znao kako je djevojčica umrla, njegova je majka rekla da se smrtno bojao vode, piše Daily Mail.

U drugom slučaju, univerzitetski profesor koji je dobio srce od policajca koji je upucan u lice počeo je viđati bljesak svjetla tačno ispred svojih očiju. "Lice mi postaje stvarno, stvarno vruće. Zapravo gori", rekao je.

Sve više istraživanja sugerira da bi to moglo biti zato što su srce i mozak intrinzično povezani, budući da srce dijeli neurone i stanice slične mozgu. Osim toga, transplantacija organa može uzrokovati promjenu gena koji kontroliraju osobine i njihovo drugačije izražavanje.

Istraživači su u recenziji iz 2024. godine napisali: "Dokazi upućuju na to da transplantacija srca može uključivati ​​prijenos donorovih osobina i sjećanja na primatelja, izazivajući konvencionalna gledišta o pamćenju i identitetu. Osim toga, neuronska mreža srca i dvosmjerna komunikacija s mozgom podržavaju koncept povezanosti srca i mozga u pamćenju i osobnosti".

Tim istraživača je sugerirao da bi te promjene mogle biti posljedica prijenosa stanične memorije, što sugerira da bi pojedinačne stanice mogle formirati sjećanja. Međutim, mehanizam za to je još uvijek nejasan. Isto tako, stavljanje novog organa u tijelo primatelja moglo bi uzrokovati drugačije izražavanje gena.

Ipak, mnogi stručnjaci vjeruju da su ovi slučajevi previše slučajni i da promjene mogu biti psihološki odgovor na oporavak od teške operacije i gotovo smrtonosnih srčanih oboljenja. Stručnjaci sa Univerziteta McGill u Kanadi, na primjer, sugerirali su da imunosupresivni lijekovi koje primatelji organa moraju uzimati mogu izazvati povećanje apetita, što bi moglo promijeniti njihov pogled na hranu.

Druga istraživanja sugeriraju da bi primatelji mogli već i pri odlasku na operaciju biti zabrinuti da će naslijediti ponašanje ili osobine svog donora, što bi moglo dovesti do promjena u ponašanju. Stres zbog velike operacije koja spašava život također može uzrokovati da pacijenti promijene svoje poglede na određene aspekte svog života poput odnosa. Osim sjećanja, neki pacijenti također navode promjenu specifičnih preferencija.

U jednoj studiji slučaja iz 2002. godine, ljekari su detaljno opisali slučaj žene koja je naslijedila prehrambene preferencije svog donora. "Bila je plesačica i koreografkinja koja je brinula o svom zdravlju, a po izlasku iz bolnice imala je nekontroliranu želju otići u restoran brze hrane i naručiti pileće nuggetse, hranu koju nikad nije jela. Zanimljivo, nepojedeni pileći nuggetsi pronađeni su u jakni donora kada je ubijen". Druga 29-godišnja žena koja je dobila srce od 19-godišnjeg vegetarijanca odjednom je razvila averziju prema mesu.

Istraživači su također naveli promjenu seksualne orijentacije. U jednoj spomenutoj studiji slučaja, homoseksualni muškarac, koji je dobio srce od gay umjetnice, navodno je postao privlačniji ženama. Isto tako, jedna je gay žena, koja je dobila srce heteroseksualne žene, rekla je da su je nakon transplantacije počeli privlačiti muškarci te je počela preispitivati ​​svoju seksualnost.

Tim koji stoji iza pregleda 2024. naglasio je da je potrebno više istraživanja o povezanosti između transplantacije srca i pamćenja. "Potrebna su daljnja interdisciplinarna istraživanja kako bi se otkrile zamršenosti prijenosa sjećanja, neuroplastičnosti i integracije organa, nudeći uvid u transplantaciju organa i šire aspekte neuroznanosti i ljudskog identiteta. Razumijevanje ovih složenosti obećava poboljšanje skrbi za pacijente koji su morali na transplantaciju organa i produbljuje naše razumijevanje temeljnih aspekata ljudskog iskustva i postojanja".