"Rat" Madonne i Vatikana traje gotovo cijelu njezinu karijeru. Ona je "rebel heart", takvom se barem opisuje na Instagramu - to je njen glavni tag, a očito i karakterna crta. To pobunjeno, buntovno srce nije bilo tek marketinški, pjesnički trik – ona je digla glas protiv moćnog klera, protiv establišmenta koji je aktivno dokidao ideju jednakosti spolova i rodova, odnosno bilo kakvo propitivanje službenih crkvenih narativa. Ona se usudila.
Sjetimo se, na trenutak, kako je "rat" krenuo: bila je to 1989., i Madonna je objavila svoj, za to vrijeme, kontroverzni album i video-spot istog imena "Like a Prayer". Pjesma načelno tematizira zaljubljenost i strast mlade bjelkinje prema Bogu, odnosno prema u tom trenutku, jedinoj muškoj figuri u životu (to je službeni opis namjere i teme pjesme). U spotu pak, Madonna kao lik svoje pjesme svjedoči ubistvu mlade bjelkinje koju ubija grupa mladih bijelaca, dok za taj zločin biva optužen mladi Crnac. Nažalost, slično kao i danas, u stvarnoj američkoj stvarnosti. Madonna se u spotu - skriva u crkvu kako bi kroz molitvu ojačala, da svjedoči protiv zločinaca, da svjedoči zločinu samom, u ime konačne odbrane nevino optuženog.
U spotu se jasno vidi crkva, stigma na tijelu mladog crnca, vidi se Ku Klux klan koji pali križeve, a vizuelno je proizvedena i žudnja, želja za poljupcem s mladim Crncem koji je zapravo svetac, a koji prolazi sličan križni put kao i Isus sam, jer biva neshvaćen, ponižen, krivo optužen, razapet od društvenog aparata. Crnac tako postaje zamjena za Isusa, postaje Isus sam.
To je bilo previše tadašnjem službenom Vatikanu koji se oglasio protiv video spota, opskurne religijske podgrupe su također reagirale te su krenuli s bojkotom gaziranog pića Pepsi koje je Madonna u tom trenutku reklamirala, upravo kroz tu pjesmu. Pepsi je povukao reklamu i tek su je ove godine "revitalizirali" – sramotno, tužno i očajno.
Ipak, Madonnina bitka s moralističkim smećem koje je za to nerijetko izdašno plaćeno, a o simboličkim nagradama da i ne govorim, traje i dalje. Njena bitka protiv rasizma, seksizma, homofobije, AIDS-a jedna je od najvidljivijih i najrelevantnijih u historiji pop muzike. Nije se borila tek „umjetničkim sredstvima” već realno, finansijski, politički i medijski. Svaka njena „provokacija” ispostavilo se, kasnijim analizama, bila je pametno osmišljena strategija, politički poentirana i proaktivna.
