Novo istraživanje sugeriše da bi "Veliki potres" koji se očekuje u Mojave dijelu San Andreas u Kaliforniji mogao biti manje razoran nego što se dosad pretpostavljalo, posebno u blizini Los Angelesa. Uznemirujuće, ali opet ne baš toliko uznemirujuće istraživanje je predstavljeno 13. decembra na sastanku Američkog geofizičkog društva.
Hiljade zemljotresa godišnje potresu Kaliforniju, a mnogi od njih proizlaze iz granice između pacifičke i sjevernoameričke tektonske ploče koja prolazi kroz južnu Kaliforniju, poznatu kao San Andreas rasjed. Prema prognozama, ovaj dio jednog dana bi mogao izazvati masivan potres, poznat kao "Veliki potres", čija bi magnituda mogla doseći čak 7,8. Ovaj potres mogao bi prouzročiti veliku štetu u južnoj Kaliforniji, potencijalno srušiti zgrade ili izazvati opću evakuaciju, prenosi Live Science.
No, istraživanje provedeno na grupi od pet nestabilnih stijena nedaleko od San Andreas rasjeda sugeriše da bi tlo moglo podrhtavati do 65% manje nego što trenutni modeli potresnog rizika za Veliki potres sugerišu.
Osnovni problem
Znanstvenici su koristili podatke dobivene iz tih stijena kako bi dobili uvid u snagu potresa tokom posljednjih 50.000 godina. Ovi podaci pružaju alternativu modelima rizika koji se trenutno temelje na ograničenim historijskim vremenskim periodima i snimkama gibanja tla tokom prijašnjih potresa.
Voditeljica istraživanja, Anna Rood, znanstvenica za potresni rizik sa Univerziteta Imperial College London, ističe: "Osnovni problem koji pokušavamo riješiti jest taj što zabilježavamo potrese seizmografima tek nekoliko desetljeća. Nismo sigurni šta rijetki veliki potresi znače za podrhtavanje tla. Tu dolaze u igru geološki podaci."
Kako bi otkrili tajne ovih komada granita, znanstvenici su morali odrediti kada su postali nestabilni. U 2021. i 2022. godini, Rood i saradnici su posjetili stijene kako bi uzeli uzorke. Analizirali su razine izotopa poznatog kao berilij-10, koji nastaje kad stijene dođu u dodir s kosmičkim zračenjem u atmosferi. Razine zabilježene u stijenama pomažu pokazati kada su postale nestabilne.
Dodatno, stijene su označene visokotehnološkim naljepnicama kako bi se digitalno rekreirao njihov oblik i veličina, omogućujući modeliranje koliko podrhtavanja stijene mogu podnijeti prije nego što se sruše.
Dobri podaci, ali…
Rezultati su potom uspoređeni s trenutnim kartama rizika koje koristi vlada, a pokazalo se da bi podrhtavanje tla tokom Velikog potresa moglo biti značajno manje nego što se ranije smatralo.
Mark Petersen, geofizičar na Američkom geološkom istraživačkom uredu, kaže da su ovo dobri podaci, ali je još rano za njihovo uključivanje u nove karte rizika. Karte rizika pomažu vladama postavljanje građevinskih propisa i planova pripravnosti za katastrofe. Osiguravajuće kompanije ih koriste za određivanje premija za osiguranje od potresa u određenom području.
Rood kaže da, ako se podaci o nestabilnim stijenama uključe u nove karte, to bi moglo utjecati na odluke koje se donose u vezi s navedenim pitanjima. Dodaje kako nije nužno loše izrađivati zgrade na oprezan način, ali bi ti projekti možda bili skuplji nego što je potrebno.
Rood i njezin istraživački tim planiraju nastaviti proučavati nestabilne stijene širom svijeta kako bi ažurirali modele rizika. U budućnosti, Rood se nada da će ovi testovi biti "ugrađeni kao dio procesa" tokom modeliranja rizika, umjesto što se koriste samo za potvrdu podataka nakon događaja.
