Nova istraživanja sugeriraju da bi ekstremni El Niño događaji mogli postati nova norma zbog klimatskih promjena. Tokom snažnih El Niñosa, zapadna obala Južne Amerike doživljava obilne kiše koje mogu dovesti do poplava i klizišta, dok zapadne pacifičke zemlje poput Indonezije i Australije prolaze kroz periode suše.
Prema izvještaju Ujedinjenih nacija iz 2023. godine, svijet je na putu da se zagrije za 2,9 stepeni do 2100. godine ako se trenutni trendovi emisije stakleničkih plinova nastave. Međutim, nova studija modeliranja sugerira da bi, ako se planeta zagrije malo više od toga 3,7 C – 90% El Niñosa mogli biti jednako snažni kao najjači zabilježeni, poput El Niña koji se dogodio između 1997. i 1998. Taj El Niño je prema procjeni objavljenoj u časopisu Science 1999. godine bio odgovoran za 23.000 smrtnih slučajeva i milijarde dolara štete zbog oluja, suša, poplava i izbijanja bolesti uzrokovanih poplavama.
"Ako bismo došli do stanja u kojem je svaki El Niño ekstremni istočni pacifički El Niño, to bi imalo ogromne socijalne i ekonomske posljedice u pacifičkoj regiji," rekao je glavni autor studije, Tobias Bayr, koji je istraživanje proveo dok je bio znanstvenik u GEOMAR Helmholtz Centru za istraživanje oceana u Njemačkoj.
Utjecaj klimatskih promjena na ciklus El Niño i La Niña je tema žestokih rasprava. Neki rani modeli sugerirali su da bi se svijet u zagrijavanju mogao naći u trajnom stanju El Niña, u kojem oslabljeni pasati oko ekvatora uzrokuju zagrijavanje voda istočnog Pacifika. Ovo zagrijavanje okeana ima širok utjecaj na klimu i vremenske prilike.
Toplina iz vode prelazi u atmosferu, podižući prosječne globalne temperature. Mlazna struja iznad Sjeverne Amerike pomiče se južno, isušujući pacifički sjeverozapad i uzrokujući povećane padavine u južnom dijelu SAD. Neki od najtežih utjecaja su na južnoj hemisferi, s ekstremnim padavinama u Južnoj Americi i sušama te požarima na suprotnoj strani Pacifika.
Nisu se svi klimatski modeli složili da je trajni El Niño neizbježan zbog klimatskih promjena, rekao je Bayr za Live Science. On i njegovi kolege koristili su klimatski model koji posebno dobro reprezentira složene obrasce ciklusa El Niño/La Niña. Otkrili su da zagrijavanje ne uzrokuje trajni El Niño, već jače i češće El Niño uvjete.
U današnjim uvjetima, model je predvidio osam ili devet ekstremnih El Niñosa po stoljeću. ("Ekstremni" El Niños definirani su količinom padavina u srednjem tropskom Pacifiku tokom zime na sjevernoj hemisferi.) S zagrijavanjem od 6,6 F, ovaj broj je skočio na 26 ekstremnih El Niñosa svakih 100 godina, u gotovo redovnoj četverogodišnjoj oscilaciji. U tim uvjetima, istraživači su otkrili da bi 90,4% El Niñosa bilo ekstremno po današnjim standardima. Ovi ekstremi su posljedica dodatno toplih uvjeta u istočnom Pacifiku iznad ekvatora, pokazao je model. Nalazi, objavljeni 4. jula u časopisu Geophysical Research Letters, dolaze iz samo jednog modela, upozorio je Bayr, stoga ih je potrebno potvrditi u drugim klimatskim modelima. Ali studija ponovno otvara pitanje je li El Niño "prelomna točka" u klimatskom sustavu.
Klimatske prijelomne tačke su uvjeti koji se brzo mijenjaju u novim klimatskim uvjetima, ali se teško vraćaju u prethodno stanje ako temperatura ponovno padne. Novo istraživanje sugerira da bi to mogao biti slučaj za El Niño, koji se ne bi vratio u "normalniji" obrazac više od stoljeća ako bi prešao u potpuno ekstremnu verziju ciklusa, napisali su Bayr i njegovi kolege.
"Ima vrlo različito ponašanje u hladnijoj i toplijoj klimi, stoga kažemo da postoji ponašanje slično prijelomnoj tački," rekao je Bayr. "Bilo bi dobro da i drugi instituti provedu slične eksperimente i istraže pokazuju li drugi modeli slična ponašanja."
