Nekada je bila prava rijetkost da neko doživi stotu, dok danas ova pojava postaje sve češća.
Prema navodima, oni su najbrže rastuća demografska grupa svjetske populacije, koja se otprilike udvostručuju svakih deset godina od 1970-ih.
Još od Platona i Aristotela, jedno od pitanje se prenosi s koljena na koljeno- kako produžiti život, vitalnost i šta zapravo utiče na starenje.
Nedavna studija, objavljena u GeroScience-u, otkrila je neke uobičajene biomarkere, uključujući nivoe holesterola i glukoze, kod ljudi koji žive preko 90 godina.
Naučnici među omiljene predmete istraživanja svrstavaju dvije grupe ljudi, one starosti od 90 do 99 godina i one od 100 i više, jer upravo oni mogu poslužiti kao razriješenje pitanja kako da živimo duže, a možda i kako da ostarimo zdravi. Do sada su studije stogodišnjaka često bile malog obima i fokusirane na odabranu grupu, na primjer, isključujući stogodišnjake koji žive u staračkim domovima.
Najveća studija o dugovječnosti
Najveća studija do sada, ispitala je profile biomarkera ljudi koji su nadživjeli jedan vijek i njihovih vršnjaka koji su kraće živjeli. Ovo istraživanje je obuhvatilo 44.000 Šveđana koji su bili podvrgnuti zdravstvenim procjenama u dobi od 64 do 99 godina, oni su bili uzorak takozvane Amoris kohorte.
Učesnici su zatim praćeni kroz podatke švedskog registra 35 godina – a 1.224, ili 2,7%, živjelo je 100 godina. Ogromna većina (85%) stogodišnjaka su bile žene.
Uključeno je dvanaest biomarkera na bazi krvi koji se odnose na upalu, metabolizam, funkciju jetre i bubrega, kao i potencijalnu pothranjenost i anemiju. Sve ovo je u prethodnim studijama povezano sa starenjem ili smrtnošću.
Biomarker povezan sa upalom bila je mokraćna kiselina – otpadni proizvod u tijelu uzrokovan varenjem određene hrane.
Također su pogledali markere povezane sa metaboličkim statusom i funkcijom, uključujući ukupni holesterol i glukozu, i one koji se odnose na funkciju jetre, kao što su alanin aminotransferaza (Alat), aspartat aminotransferaza (Asat), albumin, gama-glutamil transferaza (GGT), alkalna fosfataza (Alp) i laktat dehidrogenaze (LD).
Pogledali su i kreatinin, koji je povezan sa funkcijom bubrega, i gvožđe i ukupni kapacitet vezivanja gvožđa (TIBC), koji je povezan sa anemijom. Konačno, istražili su i albumin, biomarker povezan sa ishranom.
