NEIZVJESTAN OPSTANAK

Naučnici konačno imaju uvid u sudbinu Zemlje jednom kad Sunce umre

Za otprilike pet milijardi godina naše će Sunce doživjeti svoju neizbježnu smrt. Taj zvjezdani događaj označit će kulminaciju njegova životnog ciklusa i transformaciju u bijelog patuljka nakon što se prethodno napuhne u crvenog diva, koji će se vjerojatno proširiti sve do Marsa prije nego što odbaci svoje vanjske slojeve i ostavi za sobom zvjezdani ostatak potaknut samo zaostalom toplinom.

Iako je sudbina Sunca dobro poznata, ostaje pitanje što će biti s njegovim planetarnim pratiocima? Predvođen fizičarom Amornratom Aungwerojwitom s tajlandskog Univerziteta Naresuan, tim naučnika pomno je proučavao dugoročne varijacije svjetline triju bijelih patuljaka kako bi zaključili o sudbini planetarnih sistema koji ih okružuju.

Najbolji scenarij za Zemlju nije najbolji i za život na njoj

Nije jasno može li se Zemlja samo pomaknuti dovoljno brzo prije nego što je Sunce sustigne i spali, ali ako to učini Zemlja bi i dalje izgubila svoju atmosferu i okean te ne bi baš bila lijepo mjesto za život, kaže fizičar Boris Gänsicke sa Univerziteta Warwick u Ujedinjenom Kraljevstvu.

Studija otkriva sumornu budućnost za Suncu najbliže planete u Sunčevu sistemu. Merkur i Venera predodređeni su da ih proguta Sunce koje se širi.

Zemljin je opstanak neizvjestan

Zemljin je opstanak neizvjestan i ovisi o njezinoj orbitalnoj dinamici kako se masa Sunca smanjuje, a gravitacijski utjecaj mijenja planetarne interakcije. Ako Zemlja za dlaku izbjegne uništenje, transformirat će se iz trenutačnog nastanjivog stanja u negostoljubiv svijet lišen atmosfere i okeana.

Analiza zvijezda bijelih patuljaka daje uvid u ovu kozmičku dramu praćenjem fluktuacija u njihovu sjaju, što ukazuje na tijela u orbiti koja ometaju svjetlost zvijezda. Prethodna istraživanja pokazala su da blizina bijelih patuljaka može raskomadati asteroide, mjesece i planete u manje dijelove zbog velike gravitacije tih zvijezda.

Studija, objavljena u časopisu Monthly Notices of the Royal Astronomical Society, temelji se na 17-godišnjim podacima o trima različitim bijelim patuljastim zvijezdama. Te su zvijezde pokazivale periodične događaje zatamnjenja u skladu s raspadom planetarnih krhotina u orbiti, koje bi ti bijeli patuljci u konačnici i progutali.

Iako propast Zemlje možda neće biti tako kataklizmična kao ona opažena u studiji, vjerojatno će podleći Sunčevu širenju prije nego što ono postane bijeli patuljak. Osim toga, neki asteroidi između Marsa i Jupitera, kao i Jupiterovi mjeseci, mogu doživjeti orbitalne poremećaje, što dovodi do njihova konačnog raspada u blizini bijelog patuljka. Uprkos tim kozmičkim potresima Zemljini će okeani prokuhati puno prije nego što Sunce dosegne svoju posljednju fazu, piše Science Alert.