Zamislite svijet bez interneta, telefonskih poziva, navigacijskih sistema ili čak sposobnosti predviđanja vremenskih uvjeta. To je scenarij koji bi se mogao ostvariti ako se ostvari Kesslerov sindrom, hipotetički lančani sudar objekata u Zemljinoj orbiti koji bi mogao paralizirati moderne tehnologije i naš način života.
Kesslerov sindrom prvi su teorijski predložili NASA-ini naučnici Donald Kessler i Burton Cour-Palais još 1978. godine. Ova hipoteza upozorava na situaciju u kojoj bi velika gustoća satelita i svemirskog otpada u niskoj Zemljinoj orbiti (LEO) mogla dovesti do neprekidnog niza sudara. Posljedice takvog scenarija bile bi devastirajuće: sateliti ključni za telekomunikacije, navigaciju, poljoprivredu i međunarodni saobraćaj mogli bi postati neupotrebljivi, dok bi LEO postao praktički nemoguć za nove lansiranja.
Danas, svemirski prostor oko Zemlje postaje sve gušći. Prema Evropskoj svemirskoj agenciji (ESA), trenutno oko planete orbitira više od 10.000 satelita. Od toga, čak 6.800 pripada Starlink mreži za širokopojasni internet, koju upravlja firma SpaceX Elona Muska.
Musk ima ambiciozan plan povećati taj broj na 40.000 satelita, što će dodatno zakomplicirati situaciju. Već sada u orbiti postoji preko 40.500 komada svemirskog otpada, a LEO bilježi oko 1.000 upozorenja o mogućim sudarima svakog dana, prema Thomasu Bergeru, direktoru Centra za istraživanje svemirskog vremena Univerziteta u Coloradu.
No, problem nije samo u postojećim satelitima. Na primjer, Rusija je 2021. godine raketom uništila vlastiti satelit, stvarajući više od 1.500 novih komada otpada. Ovo je samo jedan od primjera kako neodgovorno ponašanje dodatno ugrožava svemirsku sigurnost.
Dr. Nilton Renno, profesor na Univerzitetu Michigan, uporedio je svemirski otpad s plastikom u okeanima. "Nekada smo mislili da su okeani beskonačni i da možemo bacati smeće bez posljedica, no sada shvatamo da su to ograničeni resursi", izjavio je.
Na isti način, svemir oko Zemlje nije neograničen prostor, a neodgovorno lansiranje satelita i stvaranje otpada može imati trajne posljedice.
Iako Kesslerov sindrom ostaje hipotetski, mnogi stručnjaci ističu da je sve bliži stvarnosti. Carolin Frueh, profesorica aeronautike i astronautike na Univerzitetu Purdue, smatra da koncept Kesslerovog sindroma nije toliko praktičan koliko je važan kao upozorenje.
"Pesimistična sam da će čovječanstvo reagirati na vrijeme kako bi spriječilo gospodarske štete", izjavila je Frueh, naglašavajući potrebu za strožom regulacijom svemirskih aktivnosti.
Kesslerov sindrom nije neizbježan, ali zahtijeva hitne mjere. Uvođenje globalnih standarda za lansiranje satelita, uklanjanje svemirskog otpada i odgovorno upravljanje svemirskim resursima ključno je za očuvanje sigurnosti u orbiti i sprječavanje potencijalnih posljedica koje bi mogle poremetiti cijelu civilizaciju.
Kako bismo osigurali budućnost bez lančanih reakcija u svemiru, potrebna je kolektivna odgovornost i međunarodna saradnja. Vrijeme je da prestanemo tretirati svemir kao beskonačni resurs i počnemo ga štititi za buduće generacije.
