Ideja ljudske ektogeneze - rasta ploda u umjetnom okruženju izvan majčinog tijela - oduvijek se razmatrala u područjima naučne fantastike, no po svemu sudeći, neće proći još dugo dok ne postane dijelom naše svakodnevice.
Naime, naučna dostignuća u ovom području posljednjih godina idu velikim koracima naprijed.
Naučnici širom svijeta rade na razvijanju sistema koji bi oponašao pravu maternicu. Cilj je pružiti njegu ekstremno rano rođenoj djeci koja se ne mogu dovoljno uspješno liječiti u inkubatorima jer se njihovi organi, a posebno pluća, nisu potpuno razvila, ističe se u BBC-jevoj reportaži.
Istraživanje je zasad provedeno na prerano rođenoj janjadi.
"Stavili smo vrlo tanki kateter umjesto pupčane vrpce i tako uspjeli preusmjeriti krv i potaknuti izmjenu plinova u fetusu. Drugim riječima, uspjeli smo opskrbiti fetus kisikom bez da to trebaju činiti pluća", kazao je opstetričar i ginekolog s Nacionalnog univerziteta u Singapuru, dr. Matthew Kemp.
Naučnici su prvi put uspjeli uzgojiti i zdrave embrije miševa u umjetnoj maternici. Uklonili su embrije iz maternice miševa u petom danu gestacije, a onda ih uzgajali šest dana u umjetnoj maternici. U tom su trenutku embriji bili otprilike na polovini svog razvoja jer puna gestacija miševa traje oko 20 dana. Pritom su pokušali posmatrati kako se formiraju njihovi organi, što je nemoguće činiti kad je plod unutar prave maternice.
Naučnici tvrde kako će proći još najmanje deset godina do ispitivanja ove tehnologije na ljudima.
"Radimo i na drugim životinjama koje imaju sličnosti s ljudima po pitanju razvitka embrija. Jedna od njih je zec i mogu reći da smo zasad vrlo uspješni, što je ohrabrujuće i daje naznake da je isto moguće i kod ljudi. To je ono što mi i drugi laboratoriji pokušavamo dokazati", govori dr. Jacob Hanna, molekularni genetičar sa Naučnog instituta Weizman.
Frans Van de Vosse, biomedicinski inženjer s Tehnološkog univerziteta u Enidhovenu kaže kako projekt na kojem rade zovu ‘perinatalna potpora‘.
"Naš cilj je pomoći prerano rođenoj djeci. Koristili smo srce ‘ploda‘ kako bi samo pumpalo krv, zato to mora biti vrlo malen uređaj, što je vrlo kompleksno. Naš projekt se zasad bazira na kompjuterskoj simulaciji robot lutki - kazao je van de Voss.
No autorica književne fantastike i krimića, Helen Sedgwick, koja je radila i kao bioinženjerka, smatra kako ćemo biti u stanju stvoriti umjetne maternice u roku jedne ili dvije generacije i kako ćemo tada potpuno drugačije doživljavati ono što rođenje sada znači za nas i naše živote.
"Možda će spasiti prerano rođene bebe ili promijeniti živote ljudi koji na drugačiji način ne bi mogli imati djecu, no postavljaju se druga pitanja. Ako tehnologija zamijeni tradicionalnu trudnoću i porod, tko posjeduje tu tehnologiju? Ko kontrolira njenu upotrebu? Kome će biti namijenjena? Može li to biti nešto što se forsira? Ako umjetne maternice postanu dostupne svima, dosadašnje uloge koju imaju spolovi bit će izmijenjene", ističe.
Dr. Anna Smajdor, bioetičarka sa Univerziteta u Oslu kaže kako se većina njenih analiza o budućim trudnoćama u umjetnim maternicama temelji na brizi o zdravlju i dobrobiti žena zbog njihove potrebe za medicinskim tretmanom u trudnoći i pri porođaju.
"No stvari mogu poći i u drugom smjeru. Još živimo u svijetu gdje su žene pod pritiskom kako bi zadovoljile određene norme i očekivanja. Stoga ono što čini revoluciju nije naučni razvoj sam po sebi već odgovor društva na njega".
Dr. Jacob Hanna, molekularni genetičar sa Naučnog instituta Weizman napominje kako je njegov posao kao naučnika napraviti tehnologiju i ponuditi je drugima i kako uvijek postoji cijena, no da je glavno pitanje kolika je nasuprot tome dobrobit.
"Šta ako u potencijalnoj budućnosti žene više ne moraju rađati? Ako pitate njih, svaka će drugačije odgovoriti. Ja smatram da bi to bilo odlično. Mnogima bi pak to slomilo srce. Bitno je to ostane individualni izbor", zaključila je Sedgwick.
