ohrabrujuće studije

Naučnici u neočekivanom lijeku pronašli mogućeg saveznika u borbi protiv Alzheimerove

Lijek koji se koristi za poticanje trudova ima potencijal zaštititi mozak koji stari od nakupljanja toksičnog otpada koji je povezan s neurodegenerativnim stanjima poput Alzheimerove bolesti.

U malim dozama, spoj koji oponaša hormon prostaglandin F2α može se koristiti za induciranje kontrakcija glatkih mišića u maternici kako bi se potaknuo porođaj ili pomogao smanjiti gubitak krvi nakon rođenja.

U eksperimentima na štakorima koje su proveli istraživači sa Univerziteta u Rochesteru u SAD, isti tretman nije izazvao kontrakcije mišića u stijenci maternice, već u stijenkama vratnih limfnih žila.

Naučnici su pokazali da su te žile sastavljene od sićušnih pulsirajućih 'pumpi' koje guraju 'prljavu' tekućinu iz mozga u vratne limfne čvorove radi 'čišćenja'.

Kritični sistem recikliranja održava mozak zdravim, ali s godinama, čini se da trpi.

Istraživači sa Univerziteta u Rochesteru pokazali su da kod starijih štakora limfne žile koje dreniraju cerebrospinalnu tekućinu (CSF) ne pumpaju istom učestalošću ili snagom. Njihovi brojni ventili, koji održavaju istjecanje tekućine u pravom smjeru, također se teško otvaraju i zatvaraju pravilno.

U usporedbi s mlađim štakorima, istraživači su otkrili da stariji štakori posjeduju limfne žile koje dreniraju CSF 63 posto sporije.

Ali možda to nije neizbježno. Koristeći prostaglandin F2α, istraživači u Rochesteru spasili su protok moždanog 'kanalizacijskog sistema' kod starijih štakora.

Naučnici nisu ni znali da program recikliranja, nazvan glimfatski sustav, postoji sve dok studija na miševima 2012. nije otkrila njegovu prisutnost u mozgu sisavaca.

Danas se zna da glimfni sistem postoji i kod ljudi, a nedavno se pokazao kao ključni krivac za razvoj upalnih stanja mozga, poput demencije, Alzheimerove i Parkinsonove bolesti.

CSF je bistra, bezbojna tekućina koja kupa mozak i leđnu moždinu zaštitnim koktelom bogatim hranjivim tvarima. Dok teče kroz središnji živčani sistem, međutim, također skuplja otpadne proizvode koje je potrebno redovito uklanjati.

Kod ljudi, likvor koji kupa mozak se iscrpljuje, čisti i ponovno puni gotovo neprestano, okrećući se tri do pet puta dnevno.

Kako starimo, međutim, taj proces se usporava, ostavljajući nas u većem riziku od kognitivnog pada. Utvrđeno je da visoke koncentracije toksičnih nusproizvoda koji plivaju u likvoru prethode neurološkim bolestima, a studije su povezale usporeno čišćenje spinalne tekućine sa smanjenom kvalitetom sna i kognitivnom funkcijom.

"Ovo istraživanje pokazuje da obnavljanje funkcije cervikalnih limfnih žila može značajno spasiti sporije uklanjanje otpada iz mozga povezano s godinama", objašnjava inženjer strojarstva Douglas Kelley sa Univerziteta u Rochesteru.

"Štoviše, to je postignuto s lijekom koji se već klinički koristi, nudeći potencijalnu strategiju liječenja."

Hoće li lijek djelovati kod ljudi ili ne, ostaje za vidjeti, ali kod štakora je poboljšao protok CSF-a kod starijih jedinki na način na koji je bio konkurentan mlađim miševima.

Lijek je dostavljen topikalno u limfne žile u vratu glodavaca, jer su upravo te žile za koje su istraživači otkrili da dreniraju većinu likvora.

Kao što Kelley ističe, ove cervikalne limfne žile su "prikladno smještene blizu površine kože", što ih čini pogodnim metama za buduća istraživanja.

"Može se vidjeti kako bi ovaj pristup, možda u kombinaciji s drugim intervencijama, mogao biti temelj za buduće terapije za ove bolesti", kaže Kelley.

Ali još mnogo toga treba učiniti prije nego što se ta budućnost može ostvariti. Prošlo je nešto više od desetljeća otkako je prvi put otkriven glimfatski sustav, a naučnici još uvijek pronalaze potpuno nove mreže sićušnih kanala kroz koje teče likvor. Skriveni valovi koji guraju te tekućine također još uvijek izlaze na vidjelo.

Nedavno su naučnici otkrili potpuno novi sloj anatomije mozga, debeo samo nekoliko stanica, koji pomaže u glimfatičkom sistemu mozga.

Ovo je rastuće područje neuroznanosti za koje nismo čuli posljednje.

Studija je objavljena u časopisu Nature Aging.