Kisik, esencijalan za inteligentni život na Zemlji, uglavnom stvaraju biljke koje fotosintezom pretvaraju ugljendioksid u kisik. Međutim, naučnici su otkrili da bi se kisik mogao stvarati i bez prisutnosti života, na mračnim dubinama okeana, gdje svjetlost ne dopire.
U studiji objavljenoj u časopisu Nature Geoscience, istraživači su isprva mjerili brzinu potrošnje kisika na morskom dnu kako bi odredili njegovu potrošnju kroz procese poput djelovanja organizama ili sedimenata koji reagiraju s kisikom. No, umjesto smanjenja, u nekim su eksperimentima primijetili porast nivoa kisika. Otkriće ih je potaknulo da istraže moguće izvore ove neočekivane proizvodnje.
Istraživanje je pokazalo da se ovaj “mračni” kisik stvara samo u prisutnosti mineralnih koncentrata, poznatih kao polimetalni noduli, i metala iz naslaga zvanih metaliferne sedimente. Noduli sadrže mješavinu metala koja može omogućiti prijenos električne struje. Ova energija, kroz proces elektrolize, omogućuje odvajanje kisika (O) i vodika (H) iz vode (H₂O). Autori studije ističu da količina proizvedenog kisika ovisi o količini i sastavu nodula na dnu okeana.
Studija je finansirana od strane firme za vađenje ruda s ciljem procjene utjecaja dubokomorskog rudarstva na okoliš. Noduli bogati metalima poput litija, kobalta i bakra važni su za moderne tehnologije – litij i kobalt koriste se za proizvodnju punjivih baterija, dok je bakar neophodan u električnim uređajima poput televizora, radija, te u građevinskom materijalu. Istraživanje se fokusiralo na zonu Clarion-Clipperton u Tihom okeanu, ogromno podmorje između Havaja i Meksika, gdje su otkrivene velike rezerve ovih metala. Međutim, naučnici upozoravaju da bi rudarenje moglo biti pogubno za okeanske ekosisteme i da bi moglo pokrenuti štetne sedimentalne oblake, zbog čega sve veći broj država traži moratorij na dubokomorsko rudarstvo.
Pronalazak ovakvih nodula i njihova uloga u proizvodnji kisika mogao bi imati šire implikacije, uključujući i hipoteze o postojanju života u svemiru. Kisik je ključan za razvoj složenog života jer omogućava organizmima mnogo učinkovitiji metabolizam. Tokom evolucije, kisik su stvarali organizmi poput fotosintetskih bakterija, bez kojih biosfera možda nikada ne bi bila razvijena u sadašnjem obliku.
No, ova studija pokazuje da su noduli bogati metalima mogli pružiti dodatni izvor kisika, čime su možda utjecali na evoluciju. Ipak, koliko su noduli stvarno utjecali na razvoj biosfere i životne uvjete na Zemlji, još uvijek ostaje pitanje. "Porijeklo života na Zemlji i dalje je velika zagonetka", zaključuju istraživači.
