Milorad Dodik, predsjednik RS i SNSD-a, osim što svojim diktatorskim i režimskim djelovanjem svakom građaninu bosanskohercegovačkog entiteta RS ovih dana stavlja teret obaveze da ga mora podržati dolaskom na miting u organizaciji njegove stranke, istovremeno svojim pritiscima pokušava ucijeniti stranke opozicije u RS da stanu uz njega i podrže ga.
Stranke opozicije, prvenstveno SDS i Lista za pravdu i red Nebojše Vukanovića, otkako je podignuta optužnica protiv Dodika čvrstog su stava da je to proces protiv Dodika kao pojedinca, a ne Republike Srpske.
PDP "reterirao"
S druge strane, Partija demokratskog progresa (PDP) na čelu s Draškom Stanivukovićem donekle je reterirala u svom ranijem stavu.
Tako je Stanivuković ipak najavio da će dati podršku Dodiku, ali isključivo da pokaže, kako je sam kazao, kako on nije kao Dodik koji je svojevremeno "niz vodu pustio" Nikolu Poplašena.
Evidentno je da osim Dodika i drugi SNSD-ovi funkcioneri ovih dana osim protiv institucija BiH vode žestoku kampanju i protiv stranaka opozicije, naročito SDS-a čiji je predsjednik Milan Miličević nedavno Dodika pozvao i da podnese ostavku, što je strašno razljutilo lidera SNSD-a i njegove pristalice.
Nazivaju Dodik i SNSD opoziciju "izdajnicima RS, plaćenicima željnim vlasti" i drugim pogrdnim imenima, što je u stvari samo kontinuitet dugogodišnje Dodikove politike i retorike prema političkim protivnicima u RS.
Međutim, istina je da su takvi napadi samo jedno od „oružja“ s kojim SNSD čuva svoje fotelje i u entitetu i na državnom nivou i činjenica je da stranke opozicije SDS, PDP i Lista za pravdu i red, kada su pitanju stavovi o očuvanju RS i mnoge entitetske nadležnosti, imaju stavove rigidnije od Dodika i SNSD-a.
Pokazale su to stranke SDS i PDP kada su nakon izbora kao dio Saveza za promjene nakon izbora 2014. godine ušli u vlast na državnom nivou s SDA i HDZ-om BiH.
Tada su u odnosu na nadležnosti RS i države BiH, kao i brojnih drugih pitanja, bilježeni ogromni problemi u tadašnjoj koaliciji.
Kolateralna šteta
Ne treba zaboraviti da su stranke opozicije iz RS bezbroj puta do sada pristajale stati uz SNSD i Dodika u realizaciji njihovih politika ucjena i blokada koje su u stvari često išle na štetu i RS i njenih građana koji su istinska kolateralna šteta, kao uostalom i onih u Federaciji BiH, njihovih političara.
No, optužnica i suđenje protiv Dodika, očigledno su bile prekretnica u stavu opozicije da prestanu "biti privjesak" SNSD-a i čuvati leđa Dodiku i fotelje funkcionerima njegove stranke tako što će kroz jedinstvo pozicije i opozicije čuvati narativ o navodnom očuvanju RS, a u stvari se uglavnom radilo o očuvanju pozicija moći Dodika i njegovih kadrova.
I parlamentarne stranke iz FBiH koje participiraju u PSBiH svjesne su da pet poslanika iz RS u Predstavničkom domu PSBiH ili dva delegata u Domu naroda u pogledu RS imaju stavove identične SNSD-u.
Ukoliko bi se formirala nova vlast i sa sadašnjom opozicijom bilo bi istih "trvenja" oko pitanja u vezi s nadležnostima tog entiteta kao i SNSD-om, ako ne i većih.
Međutim, razlika je u tome što su stranke opozicije iz RS na državnom nivou u ovom trenutku pokazale hrabrost, ozbiljnost i spremnost da se s aktuelnom krizom uhvate u koštac kroz ustavno i zakonito političko djelovanje i da budu oni koji neće blokirati institucije BiH i put BiH u Evropsku uniju, a što radi SNSD, šteteći tako i entitetu RS i tamošnjim građanima.
Svakako da motiv za to opoziciji može biti ulazak u vlast što je apsolutno legitimno, jer i zakoni i Ustav predviđaju promjene parlamentarnih većina i sastav vlasti.
Ulazak u vlast
Pokušaji SNSD-a da diskreditiraju opoziciju iz RS na državnom nivou nazivajući ih „izdajnicima“ i nedovoljno dobrim "čuvarima RS“, padaju u vodu, jer lako je provjerljivo na koji način su se i te stranke, uz žalosnu konstataciju da su u tom pogledu "isti kao SNSD",ponašale pri donošenju zakona i odluka koje su oni smatrali da iole zadiru u nadležnosti RS i kada i nije bilo suštinski tako.
Također, treba podsjetiti da pet poslanika opozicije iz RS ima ukupno oko 220 000 glasova koje su im dali građani RS, dok šest poslanika SNSD-a ima oko 250 000 glasova.
To i nije neka razlika i što je broj koji i opoziciji daje za pravo da predstavljaju RS u PSBiH.
Uz činjenicu da opozicija iz RS neće više da stoji iza Dodika, dok on svoju ličnu odgovornost i krivicu pokušava prebaciti na institucije u RS i kolektivno na narod, veoma je važno da je opozicija spremna da ostane djelovati u institucijama BiH i da prekine praksu „začaranog kruga“ u kojem pojedinci, u ovom slučaju Dodik, ali ima ih takvih i u FBiH, prestanu da nanose štetu i entitetima i državi i to zbog svoje lične koristi.
A kada za to trebaju odgovarati, onda bi da odgovornost bude kolektivna.
Zato, uprkos tome što kako smo već napisali i s opozicijom iz RS strankama iz FBiH sigurno predstoji „borba“ oko brojnih pitanja, važno je da oni u ovom trenutku okreću leđa destruktivnoj i destabilizirajućoj politici SNSD-a koja pokušava i na ovoj situaciji profitirati i sebe prikazati zaštitnicima zakona, Ustava BiH i RS, što je daleko od istine.
