Vjeruje se da je izraelski premijer Benjamin Netanyahu na izdisaju i da će biti prisiljen napustiti svoju dužnost nakon završetka rata protiv Hamasa u Gazi.
Historijski je nepopularan u anketama i okrivljen je za vladine i sigurnosne propuste koji su doveli do napada Hamasa 7. oktobra, ubistava Izraelaca i teškog rata koji je uslijedio. Suočen je s dugotrajnim suđenjem za razne optužbe za korupciju.
I prkosio je predsjedniku Bidenu u američkim naporima da stvori poslijeratni put prema rješenju s dvije države, s demilitariziranom Palestinom uz Izrael. Dok je protivljenje palestinskoj državi popularno među Izraelcima, prkošenje Washingtonu smatra se riskantnim, piše New York Times.
Ali Netanyahu (74), posvuda po nadimku "Bibi", bio je izvanredan plesač kroz kompliciranu koreografiju izraelske politike, nakon što je preživio mnoga prethodna predviđanja njegovog pada. Novi izbori u Izraelu nisu zakonski obavezni do kraja oktobra 2026.
"Svi bismo željeli gledati dalje od Bibija", rekao je Anshel Pfeffer, analitičar lijevo orijentiranih novina Haaretz. “Ali ne postoji način da ga se prisili na ostavku.”
Pa kako bi Netanyahu prije toga mogao otići s dužnosti? Ovdje su najvjerovatniji putovi, zajedno s njihovim zamkama.
Njegova koalicija se raspada
Najjednostavniji put za svrgavanje Netanyahua je da se njegova koalicija raspadne. On vlada sa 64 mjesta u 120-članom Knessetu, odnosno Parlamentu. Dakle, prebjeg samo pet članova srušio bi vladu, prisiljavajući izbore u roku od tri mjeseca.
Netanyahu vodi stranku Likud, koja je u novembru 2022. osvojila 32 mjesta, najviše od svih stranaka. Ali da bi formirao vladu, morao je dovesti pet drugih stranaka, uključujući dvije male krajnje desničarske stranke koje predvode Bezalel Smotrich i Itamar Ben-Gvir. Njihovih zajedničkih 13 mjesta drži gospodina Netanyahua na vlasti, dok djeluju kao neka vrsta krajnje desne opozicije unutar same vlade.
Smotrich i Ben-Gvir nisu dio ratnog sigurnosnog kabineta koji također uključuje opozicione figure desnog centra poput Bennyja Gantza i Gadija Eisenkota, koji su pristali ući u vladu nakon 7. oktobra, ojačavajući za sada koaliciju. A Smotrich i Ben-Gvir bili su žestoki u svom protivljenju bilo kakvoj ideji palestinske države, dok su pokušavali promicati preseljenje izraelskih civila u Gazu nakon rata.
Što je još bolnije za Netanyahua, protivili su se bilo kakvom dogovoru taoci za zatvorenike koji bi bio neophodan za dugoročni izraelski prekid vatre u Gazi - poput ovog o kojem se upravo pregovara.
Ako Smotrich i Ben-Gvir napuste vladu, velika je mogućnost da Netanyahu pristane na sporazum o prekidu vatre, druga opoziciona stranka predvođena Yairom Lapidom mogla bi privremeno uskočiti kako bi spasila dogovor o taocima, ali da ne spriječi prijevremene izbore.
Ili bi Smotrich i Ben-Gvir mogli odlučiti napustiti Netanyahua kako bi iznudili izbore, na kojima bi se kandidirali kao čelnici stranaka koje bi dopustile nastavak izraelskog naseljavanja i blokirale svaki pokušaj stvaranja neovisne Palestine. Njihov cilj u ovom scenariju je pridobiti mnoge Likudove desničarske glasače zgrožene Netanyahuom i njegovom strankom zbog njihovih neuspjeha 7. oktobra.
'Konstruktivno nepovjerenje'
Drugi i kompliciraniji put je glasanje o "konstruktivnom nepovjerenju". U načelu, premijerom može postati svaki zastupnik koji dobije podršku većine članova.
U sadašnjoj vladi koju vodi Likud, taj će izazov najvjerovatnije doći od člana stranke. Amnon Abramovich, politički analitičar na kanalu 12, izraelskoj novinskoj kući, i Pfeffer iz Haaretza rekli su da će najmanje pet Likudovih zakonodavaca morati raskinuti sa sadašnjom vladom i odlučiti o zamjeni Netanyahua iz svoje stranke, onda neka se većina zakonodavaca složi s njihovim izborom. Smisao mehanizma je srušiti jednu vladu dok instalirati drugu uz minimalne poremećaje.
To bi imalo prednost zadržavanja Likuda na vlasti i istovremeno sprječavanja prijevremenih izbora.
Problem je, rekao je Abramovič, u tome što će političari Likuda koji će najvjerovatnije voditi takav manevar, poput ministra obrane Yoava Gallanta; ili bivši gradonačelnik Jeruzalema, Nir Barkat; ili Yuli Edelstein, bivši predsjednik Knesseta, "svi žele da ostali idu s njima." Svaki od njih rado vodi, rekao je, ali ne i slijedi.
Pfeffer se složio. "Niko ne želi dati posao na pladnju svom suparniku", rekao je.
A Netanyahu, rekao je, iznimno je vješt i iskusan u izigravanju suparnika jednih protiv drugih i prijetnji im, ponekad na temelju pažljivo čuvanih dosjea, političkom smrću ako krenu protiv njega.
Vodstvo Likuda također zna da bi na temelju trenutnih anketa stranka bila slomljena na svim novim izborima. Abramovič je rekao da je Netanyahu izgubio "možda 50 posto podrške" među glasačima Likuda zbog svojih sigurnosnih propusta, odbijanja da preuzme odgovornost za debakl od 7. oktobra i zbog onoga što oni vide kao njegovo "političko igranje tokom rata."
Postoji još jedna komplikacija, poznata kao "norveški zakon", koji dopušta ministrima da napuste svoja mjesta u kabinetu kako bi se koncentrirali na svoje ministarske poslove i da mjesta popune, privremeno, drugi iz njihove stranke. Stoga bi svaki novi čelnik Likuda morao osigurati da ministri koji se vrate na svoja mjesta u parlamentu podrže njega ili nju kao premijera.
Opozicija napušta Vladu jedinstva
Gantz i Eisenkot, obojica cijenjeni bivši generali, mogli bi napustiti vladu ratnog jedinstva i pokušati voditi pokret za prijevremene izbore. Ali budući da im nedostaje većina, niti jedan nije mogao sam srušiti vladu Netanyahua.
S obzirom na to da bi čak i novi izbori zahtijevali tromjesečnu kampanju, Netanyahu bi ostao premijer bez njihovih stavova i ograničenja njegovih postupaka tijekom rata. To i načelo ratnog jedinstva do sada su Gantza i Eisenkota zadržali u vladi. Ali mogu odlučiti drugačije ako dođe do produženja prekida vatre i završetka rata.
Gantz, koji je trenutno najpopularniji političar u Izraelu, smatra se najkonfliktnijim oko toga hoće li i kada napustiti vladu, dok je Eisenkot, član stranke Gantza, bio otvoreniji u svojim kritikama Netanyahua tokom rata.
Građanski bunt
Četvrti put, koji neki smatraju najvjerojatnijim, bio bi snažno obnavljanje demonstracija protiv Netanyahua koje su dijelile Izrael gotovo devet mjeseci prije 7. oktobra. Rat je stvorio oblik jedinstva, ali već puca zbog problema poput talaca, kako okončati rat i što učiniti s Gazom i Palestincima kada prestanu neprijateljstva.
Ako Gantz i Eisenkot napuste vladu, pitanje će biti u kojoj mjeri suparnici Netanyahua i porodice talaca i vojnika koji su ubijeni ili povrijeđeni mogu stvoriti široke i kontinuirane proteste “koji bi mogli uzdrmati ovu vladu i prisiliti na nove izbore,” rekao je Abramovič.
Demonstracije koje nadilaze političku ljevicu i spajaju zabrinutost zbog talaca s bijesom zbog neuspjeha 7. oktobra "mogle bi izvršiti pravi pritisak na koaliciju za izbore negdje 2024.", rekao je Natan Sachs, direktor Centra za bliskoistočnu politiku na Institutu Brookings.
To bi predstavljalo dilemu za predsjednika Bidena, budući da je Netanyahu odbio njegov prijedlog rada na rješenju s dvije države nakon rata, a to bi također ovisilo o novoj izraelskoj vladi. Ali američki dužnosnici također primjećuju da je izravna konfrontacija s Netanyahu će najvjerojatnije biti kontraproduktivan, podupirući svoju kampanju unutar Likuda i zemlje općenito kao neizostavnu prepreku palestinskoj državi.
Nahum Barnea, kolumnist za Yedioth Ahronoth, popularne izraelske novine, rekao je da do 80 posto Izraelaca želi odlazak gospodina Netanyahua, “ali nemamo mehanizam koji može slomiti trenutnu vladu, a on je još uvijek vrlo aktivan i ne vjeruje da je kriv ili odgovoran.”
"Ne isključujem da će pobijediti", dodao je, "čak i protiv predsjednika Bidena."
