Kosmička slučajnost dovela je do jedne od najnevjerovatnijih slika koje je ikada snimio NASA-in svemirski teleskop James Webb (JWST).
Dramatični izboj plina iz novorođene zvijezde, poznat kao Herbig-Haro 49/50 (HH 49/50), slučajno se savršeno poravnao s udaljenom spiralnom galaksijom, stvarajući ovaj zadivljujući nebeski prizor.
Herbig-Haro objekti su svijetleći oblaci plina i prašine oblikovani mlazovima materijala koje izbacuju mlade zvijezde ili protozvijezde. Nastaju kada se mlazovi naelektrisanih čestica, koje mlade zvijezde izbacuju nevjerovatnom brzinom, sudare s okolnim materijalom, stvarajući sjajne, neprestano mijenjajuće oblike na nebu.
Smješten unutar kompleksa Chamaeleon I Cloud – jednog od nama najbližih zvjezdanih "jaslica" – Herbig-Haro 49/50 pruža fascinantan uvid u haotičnu ljepotu formiranja zvijezda. Ovaj ogroman oblak plina i prašine vrvi od mladih zvijezda sličnih Suncu, vjerovatno nalikujući okruženju u kojem je nastao i naš Sunčev sistem.
"Kosmički Tornado" u nevjerovatnim detaljima
Herbig-Haro 49/50 prvi put je otkriven 2006. godine pomoću NASA-inog sada penzionisanog svemirskog teleskopa Spitzer. Prethodna istraživanja pokazala su da se izboj ovog objekta udaljava od Zemlje zapanjujućim brzinama između 100 i 300 kilometara u sekundi (60 do 190 milja u sekundi).
Naučnici već dugo sumnjaju da je izvor ovog mlaza protozvijezda poznata kao Cederblad 110 IRS4 (CED 110 IRS4), koja se nalazi otprilike 1,5 svjetlosnih godina od objekta.
Po kosmičkim standardima, CED 110 IRS4 je još uvijek vrlo mlada – stara je tek nekoliko desetaka hiljada do milion godina – i još uvijek raste, uvlačeći materijal iz svog okolnog diska. Dio ovog plina usmjerava se duž magnetnih polja protozvijezde i izbacuje u obliku mlazova koji se sudaraju s okolnim oblacima plina i prašine. Rezultat su Herbig-Haro objekti – svijetleći udarni valovi koji označavaju mjesta gdje se mlaz sudara s okolinom.
HH 49/50 je jedno od takvih sudarnih područja. Zbog svog dramatičnog, kovitlavog oblika dobio je nadimak "Kosmički Tornado". Snimci sa Spitzera nisu bili dovoljno jasni da razaznaju mutni objekt na vrhu ovog izboja – ali Webbovi snimci jesu.
Koristeći instrumente NIRCam i MIRI, Webb je zabilježio svjetlucave molekule vodika i ugljikovog monoksida (prikazane u narandžastim i crvenim nijansama na slici), koje zagrijavaju i energiziraju snažni mlazovi iz obližnje mlade zvijezde. Ove molekule, zajedno s energiziranim zrncima prašine, otkrivaju složene i dinamične procese koji oblikuju okruženje ove mlade zvijezde.
Webbovi detaljni snimci HH 49/50 otkrili su lukove svjetlucavog plina koji su pomogli astronomima da prate putanju mlaza unatrag do njegovog izvora – CED 110 IRS4. Međutim, ne slažu se svi lukovi savršeno u istom smjeru.
Misteriozna nepravilnost u izboju
Jedna posebno neobična karakteristika – izdvojena struktura blizu vrha glavnog izboja – ne uklapa se sasvim u očekivani obrazac. Naučnici razmatraju nekoliko mogućih objašnjenja:
- Možda je riječ o drugom, nepovezanom izboju koji se slučajno preklopio sa slikom.
- Moguće je da se glavni mlaz raspada, stvarajući ovu neobičnu strukturu.
- Također je moguće da nepravilne obrasce uzrokuje tromo, klimavo kretanje mlaza protozvijezde tokom vremena, fenomen poznat kao precesija.
"Webb je uhvatio ova dva nepovezana objekta u sretnom poravnanju," napisao je Webbov tim u izjavi objavljenoj danas (24. marta), kada su novi snimci objavljeni. "Tokom hiljada godina, rub HH 49/50 će se pomaknuti prema van i na kraju će prekriti udaljenu galaksiju."
