Svijet

New York Times: Izrael kakav smo znali je otišao. Sad ulazimo u mračni tunel

Netanyahu je porglasio pobjedu na izborima u Izraelu, a New York Times je sad to analizorao

New York Times objavio je članak Thomasa L. Friedmana u kojem je analizirao političku sitauciju u Izraelu, odnosno sam Izrael nakon pobjede Benjamina Netanyahua.

Donosimo taj članak:

Zamislite da ste se probudili nakon predsjedničkih izbora u SAD 2024. i otkrili da je Donald Trump ponovo izabran. Da ste izabrali Rudyja Giulianija za državnog tužioca, Michaela Flynna za ministra odbrane, Stevea Bannona za ministra trgovine, evangelističkog vođu Jamesa Dobsona za ministra obrazovanja, Proud Boys bivši lider Enrique Tarrio za šefa državne sigurnosti i Marjorie Taylor Greene za glasnogovornicu Bijele kuće.

Izraelski trendovi

"Nemoguće", rekli biste. Pa, razmislite ponovo.

Kao što sam ranije primijetio, izraelski politički trendovi često su preteča širih trendova u zapadnim demokratijama. Nadao sam se da bi vlada nacionalnog jedinstva koja je došla na vlast u Izraelu u junu 2021. također mogla biti najava više dvostranačja ovdje. Nažalost, ta vlada je sada pala i zamjenjuje je najkrajnje desničarska koalicija u historiji Izraela. Sačuvaj nas Gospode ako je ovo preteča onoga što nam dolazi.

Koalicija koju lider Likuda Bibi Netanyahu vraća na vlast je izraelski ekvivalent noćne more američke vlade koju sam zamišljao gore. Samo to je stvarno - razulareni savez ultraortodoksnih lidera i ultranacionalističkih političara, uključujući neke otvorene rasističke, antiarapske jevrejske ekstremiste za koje se nekada smatralo da su potpuno izvan normi i granica izraelske politike. Kako je gotovo nemoguće da Netanyahu izgradi većinsku koaliciju bez podrške ovih ekstremista, gotovo je sigurno da će neki od njih biti ministri u sljedećoj izraelskoj vladi.

Kako ta do tada nezamisliva stvarnost bude jačala, fundamentalno pitanje će zabrljati sinagoge u Americi i širom svijeta: “Da li podržavam ovaj Izrael ili ga ne podržavam?”. To će proganjati proizraelske studente u kampusima koledža. To će izazvati arapske saveznike Izraela u Abrahamovom sporazumu, koji su samo htjeli trgovati s Izraelom. A nikada se nisu potpisali za odbranu tamošnje vlade koja je antiizraelska arapska. Naglasit će one američke diplomate koji su refleksno branili Izrael kao jevrejsku demokratiju koja dijeli američke vrijednosti.

Ovu predstavu do sada niste gledali, jer nijedan izraelski lider do sada nije „išao tamo“.

Netanyahua su na vlast doveli prijatelji

Netanyahua su na vlast doveli prijatelji koji: vide izraelske arapske građane kao petu kolonu kojoj se ne može vjerovati; obećali da će preuzeti političku kontrolu nad imenovanjima sudija; vjeruju da se jevrejska naselja moraju proširiti tako da nigdje na Zapadnoj obali ne ostane ni centimetar za palestinsku državu; žele donijeti promjene u sudstvu koje bi mogle zamrznuti Netanyahuovo suđenje za korupciju; i izražavaju prezir prema izraelskom dugom i snažnom zagrljaju L.G.B.T.Q. prava.

Riječ je o ljudima poput Itamara Ben-Gvira. Njega je izraelski sud 2007. godine osudio za poticanje na rasizam i podržavanje jevrejske terorističke organizacije. Netanyahu je lično sklopio savez između Ben-Gvirove stranke Židovske moći i Bezalela Smotricha, vođe Religioznog cionizma, što ih je (što je šokantno za mnoge Izraelce) pretvorilo u treću po veličini stranku u zemlji - dajući Netanyahuu saveznike koji su Likudu bili potrebni za osvojiti parlamentarnu većinu na ovosedmičnim izborima.

Smotrich je poznat po tome što je, između ostalog, sugerirao da izraelske jevrejske majke treba odvojiti od arapskih majki u porodilištima izraelskih bolnica. On se dugo zalagao za direktnu izraelsku aneksiju Zapadne obale i tvrdio da ne postoji „jevrejski terorizam“ kada su u pitanju doseljenici koji sami odmaže palestinskom nasilju.

Netanyahu je tokom godina sve više pokušavao da iskoristi energiju ovog neliberalnog izraelskog biračkog okruga za osvajanje vlasti. Za razliku od toga kako Trump koristi bijeli nacionalizam, ali Netanyahu zapravo nikada nije donio ovaj radikalni element. Poput Ben-Gvira, koji tvrdi da je moderirao jer je rekao je svojim pristalicama da uzvikuju "Smrt teroristima", umjesto "Smrt Arapima".

Dramatičan porast nasilja

Međutim, kako se sve više Netanyahuovih saveznika u Likudu razilazilo s njim zbog njegovog navodnog kriminalnog ponašanja i laganja, Bibi je morao da seže sve dalje i dalje od glavnog toka izraelske politike kako bi dobio dovoljno glasova da presudi i donese zakon za prekid vlastitog suđenja i moguća zatvorska kazna.

Netanyahu je imao plodno političko tlo za rad, objasnio mi je kolumnista izraelskih novina Yediot Ahronot Nahum Barnea. Došlo je do dramatičnog porasta nasilja – uboda nožem, pucnjave, sukoba bandi i organiziranog kriminala – od strane izraelskih Arapa protiv drugih izraelskih Arapa, te izraelskih arapskih bandi i organiziranog kriminala protiv izraelskih Jevreja, posebno u mješovitim zajednicama. Rezultat je da je, "kao u Americi, 'policija' postala veliki problem u Izraelu posljednjih godina", rekao je Barnea. I iako je ovaj uspon počeo kada je Netanyahu ranije bio premijer, on i njegovi antiarapski saveznici su za to krivili sve o Arapima i nacionalnom jedinstvu izraelske vlade.

Jedan predizborni bilbord rezimirao je Netanyahuovu kampanju. Bio je to, kako je izvestio Haaretz reporter Amos Harel, „tmurnog izgleda s natpisom: 'To je to. Dosta nam je.’ Prikazuje odlazećeg premijera Yaira Lapida i njegovog koalicionog partnera Mansour Abbasa sa Ujedinjene arapske liste.”

Abas je prilično nevjerovatan vođa izraelske arapske vjerske stranke. On priznaje Državu Izrael i žarku važnost Holokausta, i koji je bio dio sada pale vlade jedinstva.

Kao što je Harel rekao: „Čini se da je poruka ‘bilo je dovoljno’ utonula među pristalice Likuda, vjerskog cionizma i ultraortodoksnih partija. Vjerovatno je i poruka pomogla Netanyahuu da pobijedi na izborima u utorak". Među kritičnim faktorima, napisao je Harel, bila je “mržnja prema Arapima i želja da se oni drže podalje od pozicija moći”.

No, Netanyahuu je pomogla i činjenica da, iako su desnica i krajnja desnica bili jako podstaknuti rastućim strahom i nepovjerenjem u Arape - bilo da su to izraelski arapski državljani ili Palestinci na Zapadnoj obali - njihovi protivnici centra i lijevog centra nisu imali koherentne ili inspirativna kontraporuka.

Izrael nije podijeljen po sredini

Kao što mi je Barnea rekao: “Izrael nije podijeljen po sredini”. Pri čemu je 50 posto pro-Netanyahua, a ostalih 50 posto sa jedinstvenom porukom i strategijom koji mu se suprotstavljaju. “Ne, Izrael je podijeljen između 50 posto koji su pro-Netanyahua i 50 posto koji su za Netanyahua. Ali to je sve oko čega se mogu složiti”, rekao je Barnea. I to se pokazalo na ovim izborima. I to nije bilo dovoljno.

Zašto je sve ovo tako opasno? Moshe Halbertal, jevrejski filozof sa Hebrejskog univerziteta, to je dobro shvatio. Decenijama pripadnici izraelske desnice, od kojih su velika većina bili “sigurnosni jastrebovi”, vjerovali su da Palestinci nikada nisu i neće prihvatiti jevrejsku državu pored sebe. I stoga je Izrael morao da preduzme sva vojna sredstva koja su bila neophodna da se zaštiti od njih.

Ali izraelski jastreb prema Palestincima, objasnio je Halbertal, "sada se pretvara u nešto novo - neku vrstu općeg ultranacionalizma".Koji ne samo da odbacuje bilo kakvu ideju palestinske države, već i gleda na svakog izraelskog Arapa kao potencijalni terorista.

"Ono što vidimo je pomak jastrebačke desnice od političkog identiteta izgrađenog na fokusiranju na 'neprijatelja izvana' - Palestinaca - na 'neprijatelja iznutra' - izraelske Arape", rekao je Halbertal.

Netanyahuova koalicija je također napala vitalne nezavisne institucije koje podupiru izraelsku demokratiju i odgovorne su za zaštitu prava manjina. Odnosno, niži sudski sistem, mediji i ponajviše Vrhovni sud, koji Netanyahu i njegovi saveznici žele da se stave pod političku kontrolu desnice. „Upravo zato da ne štite manjinska prava“ snagom i obimom da imaju, rekao je Halbertal.

"Ulazimo u mračan tunel"

Istovremeno, ne samo da su ovi izbori borba za budućnost Izraela, rekao je, već i „o budućnosti judaizma u Izraelu. Tora se zalaže za jednakost svih ljudi i ideju da smo svi stvoreni na Božju sliku. Izraelci svih ljudi moraju poštovati manjinska prava jer mi, kao Jevreji, znamo šta znači biti manjina” — sa i bez prava. „Ovo je dubok jevrejski etos“, dodao je Halbertal, „i sada se dovodi u pitanje iz samog Izraela. Ali, kada svakodnevno imate ove visceralne sigurnosne prijetnje na ulici, ovim ružnim ideologijama postaje mnogo lakše da se usidre.”

Ovo će imati dubok uticaj na američko-izraelske odnose. Ali nemojte me vjerovati za riječ. Dana 1. oktobra, Axios je objavio priču u kojoj se citira ono što su izvori rekli da je senator Bob Menendez, demokrata iz New Jerseya koji vodi Komitet za vanjske poslove, rekao Netanyahuu tokom putovanja u Izrael u septembru. Prema riječima jednog izvora, senator je upozorio da ako Netanyahu formira vladu nakon izbora 1. novembra koja uključuje desničarske ekstremiste, to bi moglo "ozbiljno narušiti dvostranačku podršku u Washingtonu".

To će se sada dogoditi.

Izvještavao sam iz Izraela za ove novine skoro 40 godina. Često putujući sa svojim dragim prijateljem Nahumom Barneom, jednim od najuglednijih, trezvenih, uravnoteženih, pažljivih novinara u zemlji. Čuti ga kako mi govori da “sada imamo drugačiju vrstu Izraela” i da zaista ulazimo u mračni tunel.