Na satu je 5.55. Mokro majsko jutro u sjevernoj Keniji. Sunce tek treba izaći, ali grupa trkača izlazi s blatnjave staze na rub ceste.
Nakratko zastanu, neki zateži pertle ili namještaju sat. Zatim, bez upozorenja, grupa kreće u mrak velikom brzinom. Ubrzo su svi dokazi o njima nestali, osim otisaka njihovih cipela na zemlji.
Ovako izgledaju olimpijske pripreme za vjerovatno najboljeg trkača svih vremena, Eliuda Kipchogea.
Trening kamp
Utrka završava 30 kilometara kasnije, tamo gdje je i počela, u trening kampu gdje se 39-godišnjak priprema za ono što bi mogao biti njegov posljednji naklon na olimpijskoj pozornici.
Kipchoge još jednom stoji na rubu historije, s ciljem da bude prva osoba koja će osigurati tri zlatne medalje u jednoj od najvećih olimpijskih disciplina, maratonu.
Trening kamp koji su postavili Kipchoge i njegov menadžerski tim Global Sports Communication više odgovara Rockyju Balboi nego Ivanu Dragu, zvijezdama legendarnog filma "Rocky" - malo je udobnosti i nešto više od male sobe sa televizorom.
“Disciplina je žrtvovanje ličnih užitaka. Uvijek se budim u 5.45 ujutro posljednje 22 godine. To je ono što je disciplina značila za mene”, kaže Kipchoge za CNN, govoreći o svakodnevnoj rutini koja je oblikovala njegov život.
Možda je najveća žrtva vrijeme provedeno daleko od supruge Grace i njihovo troje djece dok je u kampu.
"Stvarno je teško, ali sve u svemu, Grace se dobro prilagodila…
Moja porodica i djeca su razlog zbog kojeg se ujutro budim, bez njih bih bio puno manja osoba", rekao je Kipchoge.
Predanost i svakodnevna disciplina temelj su njegovog uspjeha, izgrađujući mentalnu snagu za koju vjeruje da je najvažnija u maratonu.
Um pokreće tijelo
“Um je ono što pokreće tijelo. Ako je vozač lijen i ako vozač nema dovoljno energije da vas vozi, onda ne možete ići nigdje”, poručuju Kipchoge.
On svake sedmice na treningu istgriči oko 200-220 kilometara.
Njegov raspored uključuje treninge na stazi i cesti, zajedno s grupom elitnih trening-partnera. Sve pod budnim okom njegovog dugogodišnjeg trenera Patricka Sanga.
Intenzivnu rutinu održava prehrana tradicionalnom kenijskom hranom, uključujući legendarni ugali, ugljikohidrate od kukuruznog brašna i vode.
Za Kipchogea je oporavak jednako važan kao i trening.
“Nakon dugog trčanja ponekad se okupam u ledenoj kupki, zatim se samo opustim još dva i po sata, odem na masažu, ručak i popodnevni san”, objašnjava on.
Superzvijezda srednjih staza Faith Kipyegon trenirala je uz Kipchogea od 2019.
"Biti uz Eliuda svaki dan i čuti što govori o motivaciji i napornom radu koji uvijek ulažemo, rano ujutro, ići zajedno na trčanje i jednostavno uživati zajedno sa sportom, mislim da je to stvarno promijenilo moje mišljenje i ciljeve,” kaže ona.
Kipchogeu nije strano ponovno pisati historiju.
Godine 2019. u Beču je srušio jednu od najtežih barijera u sportu postavši prva osoba koja je istrčala maraton za manje od dva sata.
Probijanje granice
"Probijanje granice od dva sata bilo je sjajno za mene, jer sam stvarao historiju i govorio svijetu da nismo uopće ograničeni nikakvim preprekama, ni u jednoj profesiji", tvrdi afrički atletičar.
Ovo postignuće bio je zajednički napor, što podržava Kipchogeovu filozofiju da trčanje, koje se tradicionalno smatra individualnim sportom, uspijeva timskim radom.
"Imali smo sjajan tim u Beču, od tehničkog tima do sportista, trenera, osoblja... Ujedinjujemo umove, razmišljamo zajedno i zajedno stvaramo historiju", poručuje KInijac.
Uoči utrke koja je na rasporedu 10. augusta u Parizu, Kipchoge je i fokurisan na osvajanje svoje treće uzastopne zlatne medalje u maratonu.
“Moj cilj je pobijediti treći put. Moj cilj je i dalje trčati i inspirirati sljedeću generaciju,” kaže on.
To nije samo potraga za ličnim uspjehom, već i demonstracija snage dugovječnosti i predanosti u sportu.
Za Kipchogea, Olimpijske igre su također platforma za prikazivanje kenijskog kvaliteta i promocije imidža zemlje u svijetu.
“Olimpijske igre su dobra točka za susret sa svjetskim liderima u sportu i politici, te za promociju naše zemlje.
Ovo je meka moć za nas da kažemo ljudima šta je Kenija", kaže Kipchoge.
Historijski gledano, kaže Kipchoge, nije učinjeno dovoljno da bi se poboljšala pozitivna slika koju kenijski sportisti šire u svijetu.
“Nakon ogromnog uspjeha na Olimpijskim igrama, mislim da je krajnje vrijeme da političari iskoriste platformu za razvoj, da promoviraju zemlju”, kaže on.
Napetost u zemlji
Nakon sedmica protesta u zemlji, uz eskalaciju političkih i društvenih napetosti, Olimpijske igre u Franvuskoj mogle bi doći u ključnom trenutku za Keniju, iskorištavajući jedinstvenu moć sporta da ujedini naciju.
Utjecaj Eliuda Kipchogea proteže se daleko izvan njegovih sportskih priznanja.
Duboki mislilac, obratio se Oxford Unionu, sastao se s predsjednicima i neumorno radio na razvoju svoje fondacije, čiji je cilj omogućiti većem broju djece širom svijeta pristup obrazovanju.
Poput mnogih sportista pred kraj blistave karijere, pitanje po čemu će ga pamtiti nije daleko od Kipchogea.
Njegovo nasljeđe, izgrađeno na temeljima discipline, timskog rada i nepopustljive težnje za izvrsnošću, obećava da će trajati dugo nakon što objesi svoje patike za trčanje.
"Želim da me pamte tako što ovaj svijet pretvaram u trčanje", kaže on.
A kroz svoja neusporediva postignuća, bez obzira na rezultat u Parizu, Eliud Kipchoge je na dobrom putu da učini upravo to.
.
